Nedavno je mrežna stranica biskupije Paterson u saveznoj američkoj državi New Jersey objavila vijest da je potpisom mjesnoga biskupa Arthura Josepha Serratellija pokrenut postupak za proglašenje blaženim sluge Božjega Leonarda LaRuea. Objavljen je i više nego zanimljiv životni put toga najprije kormilara, a potom i kapetana broda, te poslije benediktinskoga redovnika.
Rođen je u pobožnoj obitelji 14. siječnja 1914. u Philadelphiji, najvećem gradu američke savezne države Pennsylvanije. Nakon osnovnoga obrazovanja završio je g. 1934. Pennsylvanijsku nautičku školu te je ubrzo primljen za kormilara na brodu »Meredith Victory«. Kapetan na tom brodu postao je malo prije Korejskoga rata te je s posadom dobio zaduženje da opskrbljuje namirnicama i vojnom opremom opkoljenu luku Hungnam na sjeveroistoku Koreje, u kojoj se bježeći pred sjevernokorejskim i kineskim vojnicima slilo oko 100.000 južnokorejskih izbjeglica, vojnika i civila: muškaraca, žena i djece.
Kad je samo nekoliko dana prije Božića, točnije 23. prosinca g. 1950. kapetan LaRue ugledao na dokovima tisuće prestravljenih očajnika, odlučio je gotovo demolirati brod, tj. sve suvišne stvari s njega izbaciti da bi se što veći broj izbjeglica mogao ukrcati. Tako se na brod dug 139 m ukrcalo gotovo 14.000 osoba, koje su se unatoč stalnim prijetnjama neprijateljskih brodova i zrakoplova, čija je i zalutala artiljerijska vatra mogla pogoditi 300 tona brodskoga goriva, ipak iskrcale na otok Geoje-do nedaleko od južnokorejske luke Busan (tada zvane Pusan) u kojoj je bilo zapovjedništvo UN-a. Tijekom puta, u toj spasilačkoj akciji jednoga broda – »jednoj od najvećih u povijesti čovječanstva«, kako su ju neki nazvali – rođeno je petero djece, što joj daje i dodatnu važnost.
Korejski rat počeo je lipnja 1950., nakon neuspjelih pregovora o ujedinjenju Sjeverne i Južne Koreje, kad su vojne postrojbe komunističke sjeverne Demokratske Narodne Republike Koreje potpomognute Kinom i SSSR-om prešle glasovitu 38. paralelu i u silovitom napadu zauzele glavni grad Seul i gotovo 70 posto teritorija južne Republike Koreje. U rat se ubrzo uključio SAD na strani Južne Koreje kao i UN s međunarodnim snagama sastavljenima od 20-ak država. Te su snage ne samo vratile Seul nego nakratko zauzele i Pjongjang, glavni grad Sjeverne Koreje. Uslijedili su naizmjenični vojni uspjesi s velikim brojem civilnih i vojnih žrtava i na jednoj i na drugoj zaraćenoj strani, sve do potpisivanja primirja srpnja 1953. Uspostavljena je demilitarizirana zona kao granica Sjeverne i Južne Koreje, koja se poštuje sve do današnjih dana.
Nakon završetka ratnih zbivanja kapetan LaRue stupio je u benediktinsku opatiju sv. Pavla u Newtonu u državi New Jersey i položio prve zavjete 1956. godine uzevši redovničko ime Marin. Dosljedno svakodnevno živeći geslo sv. Benedikta »Moli i radi«, prao je posuđe, radio u suvenirnici, čistio hodnike, zvonio rano ujutro budeći redovničku subraću i slično. Preminuo je 14. listopada 2001. u 87. godini života, a opatija je postala hodočasničko-duhovno odredište korejske katoličke zajednice. Za života su skromnomu redovniku dodijeljena najviša državna američka i južnokorejska odličja.
»Sretni smo što je brat Marinus bio naš brat, bio je junak, ali i ponizni redovnik!« rekao je o. Samuel Kim, opat benediktinske zajednice sv. Pavla. (S. B.)
