Druga listopadska nedjelja opet je bila u znaku svehrvatske smotre Dana kruha – dana zahvalnosti za plodove zemlje koji su održani u Kutini na središnjem trgu uz predstavnike šezdesetak ekoškola iz svih hrvatskih županija te iz Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Udruga »Lijepa naša« po 28. put organizirala je tu manifestaciju, a uz izložbene štandove slavljena je i misa. No osim te nacionalne manifestacije i na mnogim nižim razinama slave se Dani kruha – u školama, dječjim vrtićima, đačkim domovima, ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju… Djeca se u tim prilikama upoznaju s ekološkom poljoprivredom, zdravom prehranom, pripremaju i peku kruh, izrađuju plakate i radove, a u pojedinim školama dolazi i svećenik koji svojom molitvom i blagoslovom šalje poruku razvijanja vrijednosti zahvalnosti.
Iako organizatori ističu da one koji imaju drugačiji svjetonazor ne prisiljavaju da budu prisutni na molitvi, blagoslovu i simboličnom blagovanju kruha, ipak su se posljednjih tjedana javili oni kojima je problematična prisutnost svećenika na manifestaciji. Zamolili smo stoga dvojicu sveučilišnih profesora na teološkim učilištima – liturgičara i teologa zemlje te Ministarstvo znanosti i obrazovanja da iz svoje perspektive progovore o Danima kruha te njihovu značenju i važnosti.
POGLED LITURGIČARA – Laički izraz nedjelje zahvalnice
Dr. Zvonko Pažin: Opet dolazimo u apsurdnu situaciju da većina ne može izražavati svoje vjerske osjećaje da ne povrijedi manjinu. Riječ je o slobodi vjerskoga izražavanja. Mislim da je bespredmetno raspravljati o tome može li blagoslov biti u školi gdje više od 90 posto djece pohađa katolički vjeronauk. Koga može uznemiravati moja vjera i moja molitva?
Posljednjih dana mnogo se govorilo o manifestaciji Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje, pa smo s liturgijskoga gledišta upitali prof. dr. Zvonka Pažina s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu postoji li u obredniku blagoslova »obrazac« za blagoslov kruha i plodova zemlje. Odgovorio je potvrdno, a i istaknuo da i u misalu postoji zavjetna misa pod nazivom »Nakon žetve i berbe«.
»Najpoznatiji je blagoslov hrane o Uskrsu. Međutim, osim toga, u našim je krajevima – barem u sjevernoj Hrvatskoj po selima – od pamtivijeka bila uobičajena i veoma popularna ‘Nedjelja zahvalnica’ koja bi bila ujesen kao zahvala za plodove zemlje. Spomenimo i to da je temelj svake molitve i u Židova i u kršćana molitva zahvalnica za hranu koja se blaguje. Tako je i Isus blagoslovio one kruhove i onda dao da se razdijele mnoštvu. Židovski blagdan Pedesetnice bio je u početcima blagdan zahvale za žetvu, a kasnije je postao blagdan spomena na sinajski savez. U kršćana je blagoslov hrane poznat od početaka. Tako se u Apostolskoj predaji spominje blagoslov ulja bilo za jelo, bilo za liturgijsku uporabu. U zadnje vrijeme se u Hrvatskoj pojavio pojam ‘Dani kruha’, što je – čini mi se – laički po sebi dobar izraz nedjelje zahvalnice«, napominje liturgičar Pažin.
Pojašnjava što je u središtu liturgijskih molitava i koja se poruka šalje blagoslovom te za što se zapravo moli kada se blagoslivlja kruh i plodovi zemlje: »Uvijek je riječ o zahvali Bogu. Vjernici su svjesni da je sve Božji dar. Možemo reći da su Božji dar i ‘rad ruku čovječjih’. Međutim, za kršćane je i ‘rad ruku čovječjih’ – Božji dar. Riječ je ponajprije o molitvi zahvalnici. Pri blagoslovu kruha, jasno, izražavamo zahvalnost Bogu, ali i svima onima koji pridonose da imamo kruha na stolu. Zahvaljujemo Bogu, ali i tolikim divnim ljudima koji nesebično rade i privrjeđuju. Osobito se to vidi kada djeca zahvaljuju za svoje vrijedne roditelje i za brižne djedove i bake.«
Manifestacija Dani kruha započela je 1991. godine, a prva svehrvatska proslava bila je na zagrebačkom središnjem trgu. U školama u vrijeme komunizma nije bilo ničega vjerskoga, pa tako ni blagoslova kruha… Ali iskustva drugih zemalja u hrvatskom okruženju poznaju slične proslave i manifestacije o kojima dr. Pažin kaže: »Sve je vjersko u školama nakon devedesetih – novo. Prije Drugoga svjetskoga rata djeca su sudjelovala u nedjeljama zahvalnicama, a učitelj je bio orguljaš. U Njemačkoj je poznat i vrlo cijenjen Erntedankfest – Blagdan zahvale za žetvu. Slično je i u Austriji. To se u njih slavi krajem rujna ili početkom listopada. Zanimljiv je i njemački običaj Kräutersegen – blagoslov povrtnica koji se slavi o blagdanu Velike Gospe. Sada se u Hrvatskoj organiziraju dani kruha u školama. Budući da je to zahvala za kruh, po sebi je razumljivo da to bude zahvala i ljudima i Bogu. Mislim da je bespredmetno raspravljati o tome može li blagoslov biti u školi gdje više od 90 posto djece pohađa katolički vjeronauk. Koga može uznemiravati moja vjera i moja molitva?«
Sugovornik smatra da je razumljivo da se blagoslovi održavaju i izvan crkve jer je – prema njegovim riječima – tako oduvijek bilo, a i sam obrednik poznaje različite primjere. »Ne bi bilo dobro kada bismo vjerski život zatvorili samo u crkvu i sakristiju, kao u vremenu jednoumlja.«
Da kao svećenik i teolog odgovori ima li liturgijski obred moć indoktrinacije i može li molitva i blagoslov utjecati na nekoga tko nije vjernik, rekao je: »Sve se može shvatiti kao indoktrinacija. I to kada idem pješice župom odjeven u svećeničku košulju, kada u razgovoru kažem ‘hvala Bogu’, kada netko u školu dođe s križem na lančiću, kada netko izjavi da vjeruje u Boga, kada djeca čuju crkveno zvono… Mi u školi zahvaljujemo Bogu za darove zemlje i zahvaljujemo Bogu za dobre ljude. Opet dolazimo u apsurdnu situaciju da većina ne može izražavati svoje vjerske osjećaje da ne povrijedi manjinu. Vrijeđa li netko nečije osjećaje ako u Zagrebu kaže da navija za Hajduk? Riječ je o slobodi vjerskoga izražavanja. Većina učenika želi blagoslov. I dobiju ga. Većina učenika želi da mađioničar dođe u školu sa svojom predstavom – i bude. U moje je vrijeme došao u školu čovjek koji nam je govorio o zmijama i – donio pun kovčeg zmija. Bilo je zanimljivo. Jednako tako može doći u školu poznati alpinist i govoriti o svojim podvizima. Konačno, poznato je da na sat katoličkoga vjeronauka bude pozvan vjerski službenik neke druge vjerske zajednice i govori o svojoj vjeri. Je li to prevođenje katoličke djece na neku drugu vjeru… To pitanje smatram čistim politikantstvom«, zaključio je dr. Pažin.
STAJALIŠTE MINISTARSTVA
»Buru« digle dvije prijave roditelja
Na upit prosvjetnoj inspekciji Ministarstva znanosti i obrazovanja koja je prošle godine postupala po prijavama povezanima s manifestacijom Dani kruha odgovorili su da je prema njihovim podatcima u prošloj školskoj godini (2018./2019.) obavljen nadzor u dvije škole u Zagrebu po podnesku roditelja dostavljenoga od Pravobraniteljice za djecu te podneska još jedne osobe. »Utvrđeno je da je zbog propusta u planiranju rada u dijelu kulturne i umjetničke djelatnosti ustanove i načinu organizacije događanja došlo do nepravilnosti u provedbi programa/aktivnosti obilježavanja Dana kruha, na temelju čega su školi izdane mjere za ispravljanje nepravilnosti u radu. U nadzoru je ustanovljeno da je škola neposredno poduzela korake u rješavanju predmetne situacije u suradnji s roditeljima te daljnje problemske situacije nisu utvrđene. I ove je godine Ministarstvo zaprimilo dopis udruge ‘Protagora’ vezano uz navedenu svečanost.«
Sve do 2012. godine Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Agencija za odgoj i obrazovanje bili su uz udrugu »Lijepa naša« suorganizatori ekološkoga kviza u sklopu Dana kruha. Zašto je došlo do promjene, obrazložili su u Ministarstvu ovako: »U sklopu manifestacije Dani kruha provodio se i ekološki kviz na koji su zaprimani upiti i pritužbe. Naime, temeljem više dopisa koje je zaprimilo Ministarstvo od pučkoga pravobranitelja, od kojih je prvi zaprimljen 20. prosinca 2011. godine, postavljani su upiti vezano uz održavanje kviza koji se provodio vezano uz Dane kruha jer su se uz pitanja iz prirode, biologije, povijesti i geografije bila i pitanja iz vjeronauka. U dopisu se navodilo kako se zbog pitanja iz vjeronauka nisu davale jednake mogućnosti svim učenicima za sudjelovanje u kvizu. U istom dopisu navedena su i pitanja koja su proizlazila iz pritužbe, o tome je li ovakvo određivanje sadržaja kviza motivirajuće za učenike koji ne pohađaju vjeronauk te kakav ima učinak na koheziju razredne zajednice.«
IZ PERSPEKTIVE ŽUPNIKA I TEOLOGA ZEMLJE
Hrana je dar zemlje, ljudskoga rada i Božjega blagoslova
Dr. Đurica Pardon: Svijest o putu hrane od sjemena posijana na njivi do stola čak i u ruralnim područjima, a osobito u gradovima, često ne biva poticana osim prigodom Dana kruha i svečanoga blagoslova što ga se izriče tom prigodom
U društvu, podjednako i u crkvama i školama, oblici pokazivanja zahvalnosti za plodove zemlje često su pod velikim pritiskom otuđenosti suvremenoga čovjeka od zemlje, od plodnoga tla. U gradskim, a sve više i u seoskim sredinama, djeca i mladi jedva da imaju svijest i saznanja o životno važnom procesu koji donosi hranu na stol. Važno je iskustvo o tome kako dolazimo do hrane. Važno je poznavanje hrane koju jedemo i što ona znači našemu tijelu i duši. Svijest da hrana dolazi od plodnosti zemlje potrebna je ljudima današnjega vremena koji svoju hranu nabavljaju s polica supermarketa.
Zahvalnost čovjeka Bogu za plodove zemlje proizlazi iz doživljaja darovanosti i obdarenosti, iz primjećivanja darova kojima nas Bog po plodnosti zemlje obasipa, ali i iz prepoznavanja onih koji u sustavu uzgoja hrane sudjeluju. Prva stuba na putu zahvalnosti za kruh i hranu, za darove plodnosti zemlje, jest primjećivanje važnosti zemljoradnika, stočara i ratara koji zemlju obrađuju i uzgajaju stoku za hranu i mlijeko. Stoga su priredbe prigodom Dana kruha u školama i u crkvama na poseban način važne. U njima se podiže svijest o vrijednosti ratara koji siju i žanju zlatno klasje i svima koji hranu priređuju, ali i o potrebi dijeljenja od Boga nam darovanih namirnica. Svijest o putu hrane od sjemena posijana na njivi do stola čak i u ruralnim područjima, a osobito u gradovima, često ne biva poticana osim prigodom Dana kruha i svečanoga blagoslova što ga se izriče tom prigodom.
U seoskim vjerničkim zajednicama zahvalnost za plodove zemlje još uvijek se izražava za vrijeme svečanih euharistijskih slavlja. Vjernici odjeveni u tradicionalnu odjeću u ranim jesenskim danima s radošću slave uspješnost svoga rada i obilje plodnosti svoje zemlje. Svečanom odjećom svjedoče povezanost sa svojim predcima koji su im s plodnim tlom namrli i vjeru. Tom prigodom posvješćuju važnost brige da njive, vinograde i šume ostave u nasljedstvo svojoj djeci. Euharistijski susret vjernika koji s košarama punim svježih plodova zemlje pristupaju oltaru te ih u zahvalnosti stavljaju pred Boga čini se najljepšim katehetskim svjedočanstvom. U činu zahvalnosti za plodove zemlje svjedoči se o posebnom stilu vjerničkoga zemljoradničkoga života u kojem su Bog, čovjek i zemlja u neprestanom dodiru međusobnoga obdarivanja.
Biblija također svjedoči o žetvenim svečanostima i danima zahvalnosti za plodove zemlje. U tim je svečanostima uvijek bila naglašena istina o povezanosti Boga, zemlje i čovjeka. Bog je izvor života, a obrađivanjem zemlje i njezinom plodnošću čovjeku je dana hrana za zadovoljenje egzistencijalnih potreba. Hrana je dar zemlje, ljudskoga rada i Božjega blagoslova. Svemu što živi za održanje života potrebna je hrana. Hrana ljudima i životinjama dolazi iz plodnoga tla. Ljudima je kruh simbol hrane, znak života. Međutim, oko nas vrvi obilje raznovrsne hrane kojom naše tijelo biva zdravo mjesto očitovanja daha Božjega. Zato su dani javnoga pokazivanja sreće, zadovoljstva i zahvalnosti zbog plodova zemlje u ljudskom društvu uvijek imali posebnu važnost te su se na svečani način slavili kao dani najveće pobožnosti i vjerničke odanosti Bogu.
Teologija zemlje proizlazi iz promatranja svetopisamskih tekstova o stvaranju zemlje i svih stvorenja koja zajedno s ljudima dijele isti prostor i mjesto života. U teologiji zemlje ne proučava se samo Božja poruka o stvorenjima, nego i ljudski govor o značenju mjesta i prostora za čovjeka pojedinca i narode, ali se u teološkom govoru o Bogu uzima u obzir »glas« i »govor« kojim sama zemlja pokazuje svoga Stvoritelja. Svetopisamski tekstovi svjedoče da zemlja priopćava čovjeku mnogo istine o njemu samom, a svjedoči i velike istine o Bogu. Zemlja o Bogu »govori« i svjedoči o njegovoj slavi na konkretan i opipljiv način. Raduje se i veseli, klikće i poskakuje, prelijeva se obiljem plodnosti, curi uljem, prosipa urode žita i loze, stabla plodonosna donose jedro voće. Zemljine poruke čovjeku o Božjoj brizi pokazuju se kao materijalni plodovi i darovi očitovani u vidu obilja hrane i vode, čvrstih skloništa za siguran život, širokih prostora i teritorija, u onome što predstavlja dom i domovinu ispunjenu blagostanjem.
