U prošlom je broju objavljeno, na temelju kazivanja doušnika »Lovre«, izvješće milicijskoga vodnika u Senju Antona Vidulina o proslavi Uskrsa u Senju g. 1959. O istom je događaju imao potrebu »komandir stanice N.M. (narodne milicije, op. a.) vodnik Sošić S. Petar« također izvijestiti nadređene, no pod oznakom »str. pov. (strogo povjerljivo, čime je svomu uratku htio, očito, dati veliku važnost, op. a.), br. 267/5, od 1.IV.59.« Istina, komandir Sošić nadopunjuje prvo izvješće o 28., 29. i 30. ožujka s činjenicama od 27. ožujka: »27.III.1959. godine u 15 sati kod crkve u ‘Artu’ u Senju održan je zbor ‘vjernika’. Kod crkve na ‘Artu’ sakupilo se je oko 250 građana. Odavdje u koloni krenuli su preko brda ‘Nehaj’ kod kalvarije na Velika Vrata u Senju Trgom Marka Balena u katedralu. Na putu od Male crkve ‘Art’ do katedrale procesiji je pristupilo još oko 100 građana, što znači da je do katedrale u Senju došlo oko 350 građana ‘vjernika’.«
Milicijski je komandir u Senju bio, čini se, opsjednut vjerničkim okupljanjima kao »neprijateljskim«, »protunarodnim«, »kontrarevolucionarnim« ili tko zna kako još kvalificiranima, pa senjske vjernike u svom izvješću stalno stavlja u navodnike, što znači da se u njima u biti krije nešto sasvim drugo, što nema veze s vjerom!
Nastavak izvješća donosi podatak iz kojega bi se trebala iščitati njegova besprijekorna budnost i oko za detalje glasovitoga detektiva Sherlocka Holmesa, što, po njemu, svakako zavrjeđuje oznaku »strogo povjerljivo«: »Prije nego li je procesija krenula od male crkve na ‘Artu’ kod crkve su došla jedna talijanska kola (osobna) marke ‘Fijat’ sive boje sa registarskim brojem FI – 2256 (I) a u kojima su se nalazili jedan muškarac i jedna ženska srednjih godina. Oboje su otišli u crkvu gdje su se zadržali oko 15 minuta. Nakon toga izašli su iz crkve, sjeli u auto i produžili put Jurjeva. Nije nam poznato kuda su kasnije krenula.«
Nakon citiranoga, doista iznimno važnoga podatka za jugoslavensku tajnu policiju u kontekstu državne sigurnosti, komandir ponavlja činjenice spomenute u prvom izvješću o broju vjernika, koncelebrantima, biskupovoj propovijedi, spolnom i dobnom profilu vjernika i sl.!
Zadnjom rečenicom kojom, vjerojatno, (milicijski komandir) ponovno ističe svoju savjesnost, spominje i događaj koji se zbio prije svih opisanih: »Možemo napomenuti da su dana, odnosno navečer 26.III.1959. godine oko 24 sata nekolicina starijih ženskih bile kod crkve ‘Art’ koje su se molile govoreći: ‘Pomozi nam Isuse i majko božja’ kretale su se prema gradu Senju.«
Stanica narodne milicije Senj budno je pazila na svaki pokret biskupa i njegovih svećenika tijekom kronološki zabilježenih crkvenih proslava, kao što je to izvješće br. 30 »Po liniji klera« od 15. lipnja 1959., koje je također stavljeno pod oznaku »str. pov.«. Slijedi potom opis tajnih i »strogo povjerljivih« podataka: »Dana 7. maja 1959. godine u Senjskoj Dragi kod Senja slavio se crkveni praznik ‘Spasovo’. Povodom toga praznika, toga je dana svećenik Kraljić iz Senja održao u Senjskoj Dragi misu koja je trajala od 10,30 do 12 sati. Propovijedi i drugih crkvenih ceremonija nije bilo. Kraljiću je pomagao misiti mladomisnik Perušić Ivan iz Rijeke. Svećenik iz Vratnika, pod čiju upravu inače ta župa spada, nije prisustvovao misi, navodno zbog svoje starosti i iznemoglosti. On inače svake godine do sada je održao tu misu. Na toj misi bilo je oko 100 osoba iz Senjske Drage i to većinom ženske i muškarci starijih godišta, dok je djece bio manji broj.
Dana 10. maja 1959. godine svećenik Kraljić iz Senja održao je u Senjskoj Dragi jednu misu i to samo za djecu. Koliko smo mogli utvrditi, ta misa imala je svrhu da spremi djecu za krizmu (bermu), koja se imala održati u Senju dana 17.V.1959. godine. Posebno imala je značaj da se djeca spreme za pjevanje i odgovaranje mise. Na tu misu došla je iz Senja jedna grupa od oko petnaest djece. Svih ukupno bilo je oko trideset djece.«
Za svakoga normalnoga, osim najzadrtijih ljevičara, strašna bi spoznaja trebala biti da se državna tajna policija bavila analizom djece od devet do trinaest godina, samo zato što su iz vjerničkih obitelji, kao što je to bio slučaj zbog krizme u Senju g. 1959:
»Dana 17.V.1959. godine u Senju slavio se crkveni praznik ‘Duhova’. Toga dana je u Senju održana sv. krizma (berma). Sv. Krizmu je održao biskup Pavletić (!?) iz Rijeke, koji inače zamjenjuje biskupa Burića, jer biskup Burić se u to vrijeme nalazio na biskupskoj konferenciji u Rimu. Na krizmanju bila su djeca iz Senja i okolnih sela od 9 – 13 godina starosti. Djece je ukupno na krizmanju bilo oko 100. Broj ženske djece je prevladavao. Misa i krizmanje je trajalo oko 1 sat. Na toj misi i krizmanju pored djece, prisustvovalo je oko 500 građana iz Senja i okolice. Broj ženskih lica je prevladavao. Propovijedi i dr. crkvenih ceremonija nije bilo. Biskupu Pavletiću su pomagali svećenik Banić iz Senja i mladomisnik Perušić Ivan iz Rijeke. U dva navrata su se pojavljivali stranci i to Nijemci pred crkvom i slikali su crkvu i ljude koje su pred crkvom našli.«
Sljedeće poglavlje pokazuje kako je komunistički totalitarni sustav nastojao ne samo imati nadzor nad vanjskim zbivanjima, nego i proniknuti u misli podložnika vodeći ih prema »boljoj budućnosti«: »Povodom demonstracije studenata u Zagrebu, naš suradnik razgovarao je sa Gražanić Jandrom, podvornikom u senjskoj biskupiji, i zapitao ga, što on misli i što govore u biskupiji povodom tog događaja. Jandre nije ništa konkretnoga o tome našem suradniku rekao na postavljeno pitanje. Na to pitanje on je suradniku odgovorio, da on ne želi i da neće s milicijom imati posla. Da su ga samo jedanput pozivali u stanicu u vezi srušenih križeva na kalvariji na brdu ‘Nehaj’ kod Senja, ali da više neće.«
NASTAVLJA SE
