»On tada ustade, uze noću dijete i majku njegovu te ode u Egipat«, kaže evanđelje. Očitovanje je to ljubavi i brige Josipa za Isusa i njegovu majku. On nije htio Mariju iz Nazareta izvrgnuti sramoti kad je bila trudna po Duhu Svetom, nego ju je zaštitio od zakonskoga progona. Nedugo nakon rođenja djeteta prisiljen je bježati u Egipat i biti izbjeglica da bi očuvao život Djetetu. Živio je iz ljubavi u svijetu bez ljubavi. I sve to da se ispuni što je Gospodin već najavio: »Iz Egipta pozvah sina svoga«, i »da bi se ispunilo što su rekli proroci: Zvat će se Nazarećanin«, zapisao je Matej. Sveta Obitelj boravila je u Betlehemu, Egiptu i Nazaretu. Najviše je provela u Nazaretu, a u evanđelju je najmanje zapisano o tom razdoblju života svete Obitelji. I to gledamo u svjetlu Božjega plana i ostvarenja spasenja.
Marijina čvrsta vjera i Josipovo prihvaćanje volje Božje omogućili su dolazak Isusa kao Božjega Pomazanika. Postali su nam izvrstan primjer povjerenja u Božju riječ i požrtvovnosti u obiteljskom životu. Dobro je to uvidio papa Lav XIII., koji je ustanovio svetkovinu svete Obitelji 1893. godine u osmini Bogojavljenja od 7. do 13. siječnja. Zatim je u 1969. svetkovina pomaknuta u nedjelju nakon Božića. Tako su još bliže Božja ljubav u Isusovu rođenju i ljudski odgovor u životu obitelji.
Josip je doživio ljudsku negostoljubivost u Betlehemu, zlobu kralja Heroda, gorki kruh u tuđini u Egiptu, žuljeviti posao u Nazaretu, ali je ostao vjeran Božjoj poruci i pouci. Stavio se Bogu na raspolaganje. Zar to nije i nama primjer i poticaj u obiteljskom životu?
»Zaodjenite se u ljubav, koja je veza savršene skladnosti!« piše sveti Pavao kršćanima. Mi doživljavamo sve više nesklada i upropaštenoga zajedništva u obiteljima. Svijet je zahvatila, a i našu domovinu, bolest razbijenosti i odvojenosti. Kao što je u znanosti razbijen atom, nešto slično događa se u zajedništvu obitelji. Računaju da je svaki treći brak rastavljen. Potrošački i uživalački svijet ruši zajedništvo među ljudima, pa i u obiteljima. Nema strpljivosti, nema požrtvovnosti, a premalo je razumijevanja. Vlada bezdušni svijet sa zakonom jačega. A ljudska se civilizacija mjeri stupnjem osjetljivosti za najslabije i one slabe sreće. Kralj Salomon od Gospodina moli: »Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!«
Računa li na Boga čovjek od 38 godina koji se rastao nekoliko puta? Kad ga se upita kako to vidi, odgovara: »Znate, kad se pođe nizbrdo, ne može se zaustaviti.« To je istina. Teško se zaustaviti na nizbrdici. Uvijek misli sad će naći pravu suprugu, a zapravo on nije pravi. Za obiteljsko zajedništvo treba biti zreo u ljubavi. A zrele je ljubavi sve manje.
Tko priprema mlade za vjenčanje, uviđa da ih je 99,9 posto zrelo tijelom, a razum ili pamet zaostaje. Mladić od 20 godina još ne vlada svojim osjećajima, a razboritost bi trebala sve voditi. Razboritost se rađa iz duhovne zrelosti po kojoj čovjek živi krjeposno. Važan je zajednički život u molitvi i u slavljenju mise, da bi se moglo rasti u ljubavi. A mnogi se izgube u zlom svijetu bez ljubavi.
Nerazborita ljubav često ruši i razara. Carl Lewis Stoples u knjizi »Četiri ljubavi« donosi primjer majke Fidget koja se preko svake mjere žrtvuje za članove obitelji. Dočekuje djecu po cijelu noć, pa i poslije ponoći. Ona mora otvoriti vrata. Dočekuje neprestano s toplim jelom. Sitničavo se brine za kćerinu dijetu. Ipak sin bježi od kuće, kći je bolesna, a muž se osjeća nesretnim. Kad umre ta majka, kći odjednom ozdravi, sin ne bježi više od kuće, a muž ima svoj mir. To je primjer nerazborite ljubavi koja zarobljava. Takva je majčina ljubav posesivna. A posesivna ljubav nastaje iz sebičnosti. Pritom nema razborite ljubavi koja odgaja za slobodu i zrelost. Treba dobro razumjeti četvrtu Božju zapovijed: »Poštuj oca i majku!« Ali isto tako otac i majka trebaju poštivati svoje dijete i omogućiti mu da raste u slobodi i odgovornosti za zrelost osobnoga života. Jedino se tako može doći do obiteljske skladnosti i da se svi osjećaju dobro.
Ne mijenja se evanđelje. Mi se mijenjamo, pod utjecajem društvenih trendova, ali često nagore. Kamo idu današnji roditelji? Je su li svjesni da žive u svijetu bez ljubavi, a sami čeznu za srećom i ljubavlju?
