Koliko se puta moglo u društvenom okruženju svjedočiti o nekom obiteljskom nasljedstvu koje je stečeno nakon smrti, a sve je neslavno završilo? Koliki su razdori u obiteljima i zajednicama nastali zbog novca i imovine?
Oko čega se najviše svađaju pripadnici aktualne vlasti i društvo? Jedan od najčešćih razloga raspada brakova je novac. Materijalizam se uvukao u srž ljudskoga društva. Ako ljudi ne nauče upravljati novcem, suzdržavati se i raditi za veće dobro, ne će moći ništa ostvariti.
Za sve na ovom svijetu što vrijedi potreban je trud. Trud i rad treba biti cilj, treba biti životni put. Ljudi se moraju zaljubiti u trud – u sam proces – vidjeti korist u radu i stvaranju, pa i u odricanju, a cilj će doći sam po sebi, i to puno ljepši nego što se očekuje. Ispravni bi prioriteti bili da se resurse rabi za vođenje brige o obitelji, za pomaganje drugima koji su imali manje sreće (ponajprije ljudima koje se poznaje) te za razne inicijative koje pridonose razvoju društva.
Obično postoje dvije krajnosti: ljudi su ili preštedljivi, što znači da skupljaju svaku kunu i žive na granici kvalitete života da bi mogli kupiti »bolji« auto i kuću na moru te sve to možda ostaviti djeci, ili su toliko rasipni s novcem te kupuju sebi i svojoj djeci i rođacima sve moderno što požele, da bi za njih drugi mislili da imaju novca i hvalili njihovu »dobrostivost« i »velikodušnost«. Štedljivost, skromnost i mudro upravljanje novcem kao da je u Hrvatskoj sramota, neka protuvrlina – škrtost. Mnogi ljudi doživljavaju da kada trebaju dati novac, drugi su im prerasipni, a kad trebaju primiti novac, drugi su im škrti.
»Ljudi su redovito vrlo slabo darežljivi svojim novcem – pišeš mi. Razgovori, glasna oduševljenja, obećanja, planovi. – Malo ih je koji u času žrtve ‘podmetnu leđa’. I ako daju nešto, to treba biti putem neke zabave – ples, tombola, kino, svečanost – ili putem oglasa i popisa darova u tisku. – Žalosna je slika, ali ima iznimaka! Budi i ti jedan od onih koji ne dopuštaju da njihova ljevica zna što čini desnica kada daju milostinju« (sveti Josemaría Escrivá, Put, točka 466).
