Da, dragi makovci, dobro ste pročitali! Dječak Pavel ispovijeda se – ne od četvrtoga razreda, nego od četvrte godine života! Zašto?
U njegovu gradu Jejsku nema katoličke crkve, nego je misa povremeno, samo kad mi misionari dođemo k njima. Sve se događa u njihovu stanu: svećenika dočeka red za ispovijed, a mi sestre imamo vjeronauk za djecu i odrasle.
Pavel je uvijek promatrao – svi su zamišljeni, pažljivi jedni prema drugima, i po jedan idu u sobu na razgovor sa svećenikom. Samo on ne ide! Kako to?! Jednom se rasplakao: i on hoće ići k svećeniku! Misionar ga je pozvao, razgovarao s njim, i objasnio mu da se na ispovijedi moli od Boga oproštenje za sve što smo napravili loše. Sljedeći put kad smo došli, on je već znao da je toga dana ispovijed, i od tada je još ni jednom nije propustio.
Ovoga ljeta došao nam je novi svećenik i bio je oduševljen kako Pavel iskreno i ozbiljno moli Boga oproštenje, iako mu je tek sedam godina. Odlučio mu je ove godine dopustiti i primanje prve svete pričesti. Ispovijedati se već zna, i ministrirati. I to radi od sveg srca.
Nekim odraslima to je bilo smiješno, no Bog uzima svakoga čovjeka za ozbiljno. Isus je rekao da Bog otkriva svoje tajne malenima, jednostavnima. I raduje se što naš Pavel želi biti njegov prijatelj.
Nadam se da se i vi rado ispovijedate i pričešćujete, jer tada nam je Bog najbliži. I nismo mi heroji kad to radimo, nego samo primamo darove koje nam Bog daje: oproštenje, svoju pomoć, blizinu, zaštitu i prijateljstvo. A kad primate Isusa u svetoj pričesti, blizu ste i nama, u misijama, jer i mi primamo istoga Isusa.
U radosti i zahvalnosti Bogu za njegovo i naše prijateljstvo, srdačno vas pozdravljaju
misionarke u Rusiji, sestre karmelićanke BSI,
s. Mirjam i s. M. Augustina
