»Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, ne ćete ući u kraljevstvo nebesko«, donosi evanđelje kao opomenu. Pravednost je krjepost ili vrlina u trajnoj raspoloživosti za dobro i ispravno djelovanje. Čovjek vrši pravednost kad poštuje pravo drugoga u zakonskom, moralnom i vjerskom smislu. U Starom zavjetu pravednost ima čovjek koji vrši Dekalog. U Novom zavjetu pravednost izvire iz ljudskoga srca i duše na poticaj Duha Božjega. To je kršćanski život za koji Bog daje snagu. Jedna je od četiriju naravnih krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost), ali se stapa s nadnaravnom krjepošću, a to je ljubav. Isus čovjeka želi uzdići iznad razumske naravi. Razumska je ljudska narav otvorena i nedovršena. Čovjek može djelovati i protiv naravi. Ako djeluje protiv naravi, ispod je životinjske razine. Životinjska je narav određena po instinktu. Tako se dolazi do učenja sv. Tome koji stavlja čovjeka između životinje i anđela. Ali, snagom Duha Svetoga čovjek se može uzdići iznad anđela, tj. od naravi u nadnaravno. Načelo naravi je 10 Božjih zapovijedi. To je vidljivo u prirodi ljudskoga života. Za čovjeka je prirodno stajalište: »Ne ubij!«, kao i poštovanje tuđega partnera: »Ne čini preljuba!« Naravno je: »Ne zaklinji se krivo!« Čovjek može živjeti prema naravnim načelima, ali može odlučiti i suprotno. Prije Isusova dolaska istina je bila u Mojsijevu zakonu ili 10 zapovijedi. Ali nije bila punina istine. Kraljevstvo se Božje izjednačavalo sa židovskim kraljevstvom. Isus dopunjuje i ostvaruje Stari zavjet. Izričito je rekao da nije došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego ih dopuniti. Nije došao srušiti i uništiti, nego ostvariti i obnoviti.
»Čuli ste da je rečeno starima!« stoji u evanđelju. Sad nastupa Isus i započinje Novi zavjet: »A ja vam kažem…« Tim riječima Isus je izazvao predstavnike vjerske i civilne vlasti. Spočitavali su mu: tko je on da tako može govoriti. Nisu razumjeli i prihvatili da je Isus iz Nazareta Božji Pomazanik i Sin Božji, koji ima vlast na nebu i zemlji.
Stari i Novi zavjet lijepo predočuju dva kipa na bamberškoj katedrali. Jedan kip prikazuje sinagogu, Božji narod Staroga zavjeta, a drugi Crkvu – Božji narod Novoga zavjeta. Sinagoga drži u ruci »svitak« Zakona. Oči su zastrte laganom koprenom i pogled je uprt u zemlju. Ne vidi Otkupitelja i kao da je zarobljena. U ruci drži slomljeno vladarsko žezlo.
Crkva u Novom zavjetu ima jasan pogled. Posjeduje puninu istine. Ne misli samo na sebe. Poznaje tajnu Golgote i Uskrsa. Gospodar je Krist. U desnoj ruci je križ, znak pobjede, a u lijevoj kalež, krv euharistije. Euharistija je rođena iz ljubavi i kao da želi svuda, po cijelom svemiru prosipati ljubav. To je, zapravo, ono što Isus traži i od današnjega naraštaja: da njegova pravednost bude »veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja«. Ljudi često slušaju Božje zapovijedi, ali im ne dođu do srca i ne zažive u duši. I kad slušaju, vrlo često pomisle da se to odnosi na druge, a ne na njih.
Propovijedao je svećenik žešće protiv nekršćanskoga života svojih vjernika, i to upravo onih koji su najbliže oltaru. U sakristiji mu jedan od njih reče: »Baš ste im dobro rekli, svaka čast!« Taj uopće nije mislio na sebe i da je svećenik govorio i njemu. Uzima li suvremeni čovjek k srcu Božju riječ i Božje zapovijedi? Krist govori svima i želi da svi dođu do nove pravednosti.
Nova pravednost vjernost je Savezu s Bogom. To je život po pravilima blaženstava. Traži oplemenjivanje srca. Zašto? U čovječjem se srcu začinju svako zlo i nepravda. Što Krist traži? Naglašava pet puta: »Rečeno je starima – u Mojsijevu zakonu – a ja vam kažem!« Sv. Matej zapisao je pet naglašenih antiteza u evanđelju. Ne samo: »Ne ubij!« nego: »Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu.«
»’Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.« »Tko god otpusti svoju ženu (…) navodi je na preljub.« »Ne kunite se nikako! (…) Vaša riječ neka bude: ‘Da, da – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.« »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub.’ A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!« Isus želi uzdići čovjeka na veći stupanj življenja. Želi da čovjek bude što sličniji Otcu nebeskomu, da bude slika Božja. Čovjek ima nutrinu, srce, dobrotu. Krist štiti narav i naravni zakon, ali poziva čovjeka iznad prirode. Daruje mu ono nadnaravno. Kršteni je puno više od prirode i prirodne religije i osposobljen je za evanđeosku ljubav. Ta evanđeoska ljubav ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Jedino se evanđeoskom ljubavlju dolazi do nove pravednosti. A za evanđeosku je ljubav potrebna razumna i živa vjera. Iz žive vjere u svemogućega Boga proizlazi i nova pravednost, proizlazi ljubav za sve, pa čak i za neprijatelje.
