Skriveni dragulj Jadrana – tako se u turističkim brošurama reklamiraju Jezera smještena na jugoistočnoj strani otoka Murtera, a tu svoju titulu opravdavaju brojnim nagradama koje su posljednjih godina osvojili za ljepotu uvala i prirode, ali i uređenost mjesta i kulturne ponude. A ono što im je Providnost namijenila u geografskom smislu – uvučen zaljev u obliku potkove koji zbog prirodnoga položaja nije izložen udarima jakoga vjetra – prepoznali su ribari i vlasnici brodova kao idealnu lokaciju za život, pristanište i stanište brodova. Danas je u Jezerima sve to turistička atrakcija, no unatoč tomu što im je turizam povećao broj ljetnih stanovnika, u mjestu od ni tisuću stanovnika pokušavaju zadržati autentičnost i tradiciju koju su godinama njegovali njihovi predci. U tome posebnu ulogu ima Katolička Crkva, pučko pjevanje i drugi obredi koji su do danas živi u Jezerima, a neki od njih mogu se doživjeti čak svakoga mjeseca, poput »Mlade nedjelje« (ophoda oko crkve i blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom prve nedjelje u mjesecu), a neki svečani napjevi i procesije rezervirane su samo za najveće blagdane – Božić i Uskrs…
U jezeranskoj župi Gospe od Zdravlja, koja pripada Tišnjanskomu dekanatu Šibenske biskupije, živi 800-tinjak stanovnika i većinom su katolici. Svaki se dan slave mise, nedjeljom dvije, a u vrijeme sezone – kada se broj stanovnika višestruko poveća – slavi se i večernja misa u 20 sati. Prema podatcima iz matica u 2019. godini u župi je bilo osam krštenja i devet sprovoda, ali ni jedno vjenčanje. Prvopričesnika bude svake godine između pet i deset, a krizma se održava svake druge godine pa je i broj udvostručen. Demografski su na stabilnim brojkama, u Jezerima ima stotinjak djece do četvrtoga razreda osnovne škole, a budući da mladi egzistenciju osiguravaju posebice u turizmu, nema razloga za emigraciju.
»Za blagoslov kuća koji obavljamo do Badnjaka obilazimo 305 obitelji. Osim Jezerana, ovdje ima i dosta onih koji imaju vikendice, pa su tu prijavljeni i pola godine žive drugdje, a pola godine ovdje u Jezerima. Župa je naslijedila glagoljašku tradiciju i na tim temeljima održava baštinu jakom i živom, čuvaju to naslijeđe. Ništa se od toga ne kosi s liturgijskom obnovom nakon Drugoga vatikanskoga koncila, Crkva to ne zabranjuje. Narod je ovdje privržen Crkvi. Iako se zna govoriti da su određena otočka mjesta više okrenuta ‘lijevo’, važno je spomenuti da su u Jezerima i u doba komunizma vjernici pridonosili za Crkvu, nisu bili protiv Crkve, čak se nisu ni zabranjivale procesije za Veliki petak kao što se to činilo u drugim mjestima. Još jedan primjer koji dobro oslikava privrženost duše Jezerana Crkvi i njihovu hrabrost događaj je iz pedesetih. Naime, kada je biskup Ćiril Banić obilazio župe i išao na krizme, zbog opasnosti od napada Komunističke partije na njega postavilo se pitanje kako će otići do Murtera. Tada su se javili ljudi koji su bili na brodu ‘Kolektive’ i spremno su ga preveli bez ikakvih problema«, napominje 42-godišnji župnik u Jezerima Tuna Jozić, koji je dobro upoznao mentalitet tamošnjih ljudi. Rodom je iz župe Vrnavokolo pokraj Letnice, a nakon pohađanja sjemeništa u Skoplju i Zagrebu bogoslovni je studij završio u Splitu te je 2003. godine zaređen za svećenika Šibenske biskupije, a mladu je misu slavio u Đulovcu. Kao mladomisniku odmah mu je povjerena župa Zablaće, gdje je ostao pet godina, a onda je 2008. godine stigao na otok Murter.
»Ljudi su u Jezerima u povijesti većinom bili pomorci i ribari, bili su u svakom smislu vezani uz more, bilo je mnogo kapetana duge plovidbe, a sada su se većinom mještani okrenuli turizmu. U Jezerima postoje marina, autokamp, apartmani, kuće za odmor s bazenima. Zanimljivo je da tako malo mjesto ima čak 5-6 kafića i 10 restorana koji rade u sezoni. Turizam je što se tiče standarda donio dobrobit, ali su se ljudi udaljili od Crkve. U vrijeme sezone najmanje je domaćih vjernika u crkvi jer su opterećeni poslom, ali mnogo je turista«, govori župnik Jozić.
Rado spominje svoje prethodnike jezeranske župnike, ali i duhovna zvanja koja su potekla iz župe, posebice posljednjega nedavnoga preminuloga svećenika Miloša Čulina koji je prošle godine u ožujku u 103. godini umro u Chicagu. Pod lažnim je optužbama bio zarobljen i odveden u logor na Molat, potom u Austriju, pa je emigrirao u Italiju, Argentinu i Čile te se konačno skrasio u Sjedinjenim Američkim Državama. Župnik Jozić ponosi se tim domaćim sinom Jezera jer je nadživio svoje progonitelje. Trenutačno je iz župe Gospe od Zdravlja Jezera aktivna redovnica milosrdnica s. Gracijela Carev, a povijesni zapisi otkrivaju da je ranije bilo mnogo duhovnih zvanja – u samo trideset godina 18. stoljeća umrlo je čak 11 svećenika rodom iz Jezera. Navode se i popovi glagoljaši i fratri koji su službovali izvan svojega mjesta, a bili su aktivni u osnivanju bratovština.
Jezera i otok Murter u crkvenom smislu i izvan Šibenske biskupije prepoznati su po pjevanoj baštini i glagoljskom pučkom crkvenom pjevanju koje se njeguje u župi Gospe od Zdravlja. O tom fenomenu – kojemu se dive brojni posjetitelji i turisti koji dolaze u Jezera – izdali su i posebnu glazbenu monografiju s dva nosača zvuka i DVD kako bi predstavili svoje najsjajnije bisere, napjeve koje pjevaju na procesiji na Veliki petak te večernju za Uskrs i blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Trenutačno u župi »kanta« 34 pjevača te na taj način nastavljaju djelo koje su kroz stoljeća gajili njihovi predci i čuvaju glagoljaško pučko crkveno pjevanje. U tome imaju veliku potporu sadašnjega župnika Jozića, a glavni i odgovorni za organiziranje pjevača u župi je Ivan Bračanov. Stručnjaci tvrde da je crkveno pjevanje liturgijskih i paraliturgijskih pjesama i dalje zadržalo glagoljaško-pučki melos, ali sada prevladava pjevanje na književnom hrvatskom jeziku, a u župi imaju čak dva kora te se i dalje služe starim knjigama, najviše Hrvatskim bogoslužbenikom fra Petra Vlašića.
Ove godine u Jezerima slave 260. obljetnicu posvete župne crkve Gospe od Zdravlja, koja je građena u stilu mediteranskoga baroka, a u njezinoj unutrašnjosti mnogi se dive posebice pokrajnjemu oltaru Gospe od Sedam Žalosti, za koji neki kažu da je jedan od najljepših drvenih oltara u Dalmaciji. Ponose se Jezerani i 38 metara visokim zvonikom koji je smješten uz crkvu na istočnoj strani. No župna crkva tek je jedna od brojnih crkava i bogomolja koje su lijepo uređene i održavane u Jezerima, a u posebnim prigodama mise se slave i u drugim crkvicama: sv. Roka u polju iz 16. stoljeća, sv. Nikole u uvali Murtar iz 15. stoljeća, sv. Konstancija na brdu Kružku iz 18. stoljeća, a u crkvi sv. Ivana Trogirskoga u luci je postavljena zavičajna zbirka koju je ove godine »Srebrnim suncokretom« nagradila Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj u kategoriji ruralni turistički projekti za zavičajnu zbirku i rukotvorine.
»Kada sam kao župnik prvi put dolazio u Jezera, zatekao sam poslijepodne pred župnom kućom 40 ljudi. Čekali su od jutra kako bi mi iskazali dobrodošlicu. Ovo mjesto i župa prihvaćaju sve ljude, svi se ovdje osjećaju kao doma. Jezerani su druželjubivi, to mi je drago, zato ih volim. A ljudi se uključe i u crkvene aktivnosti, i svojim trudom i marom, ali i financijskom potporom – iako je mala općina, vjernici iskažu solidarnost kada god radimo na projektima obnove, a imamo veliku suradnju i s Općinom Tisno«, govori župnik Jozić.
Da župnik u svemu može računati na svesrdnu potporu laika potvrdio je sam, a jedan od prvih suradnika je Ivan Bračanov, koji kaže da postoji tim koji se brine o ljepoti župne crkve, ali i okoliša. Povjerena mu je briga za pučko pjevanje, sakristan je pa svake nedjelje otključava crkvu.
Bračni par Pušnik – doseljenik iz Zagreba Zvonimir i njegova supruga Jezeranka Jadranka Tomin Pušnik – kažu da zimi »pune baterije« za ljetne mjesece. Iako oni osobno ne iznajmljuju turistima apartman ni kuću, kažu da broj turista višestruko preraste domaće stanovništvo u ljetnim danima, a to pokazuju i službene statistike. U Jezerima je prošle godine bilo ostvareno oko 350 tisuća noćenja i stotinjak tisuća turista.
»Ima nas došljaka, ali i vikendaša i jako smo dobro prihvaćeni od domaćih ljudi. U Jezerima su svi dobri ljudi, lako sklapaju prijateljstva. A župa, iako je mala, ima duhovno bogat život. Kada dođu vjernici izvana, čude se našim lijepim napjevima, ali i bliskosti u vjeri i duhovnosti koja se ovdje osjeti. Ovdje smo kao mala obitelj, osobno sam zadužen za prikupljanje lemozine, podijelimo djeci nakon mise slatkiše, uvijek smo pri ruci župniku kada treba urediti, oprati, očistiti. Ova je crkva naš zajednički dom, zato se predano brinemo o njoj«, govori umirovljenik Zvonimir Pušnik, koji je bio zaposlen u Zagrebu, a prije 20 godina trajno su se nastanili u Jezerima.
Njegove riječi potvrđuje i supruga Jadranka Tomin Pušnik, koja kaže da im je vjera i duhovnost umnogome pomogla u suočavanju sa smrću sina distrofičara. »Uvijek se išlo u crkvu u Jezerima, najljepša mi je procesija za Veliki petak, ali i za župni blagdan Gospe od Zdravlja. Oblačimo se tada u narodnu nošnju, a za blagdan zaštitnika Šibenika sv. Mihovila postala je tradicija otkada je došao župnik Jozić da na središnjem slavlju na oltar prinosimo ribu jer naše je mjesto tradicionalno ribarsko. I danas ima dosta ribara, ali manje ribe«, napominje Jadranka Tomin Pušnik, koja sa suprugom rado odlazi na organizirana hodočašća, pa su tako bili u Svetoj Zemlji, a iz župe je organizirano i hodočašće u Perugiu, Mariju Bistricu, Međugorje…
Uz sakramente, u župi je organizirana župna kateheza za sve uzraste do kraja osnovne škole koju vodi župnik Jozić, a već od prvoga razreda osnovne škole djeca počinju upoznavati liturgijski prostor, dolaze u crkvu kako bi se – prema riječima župnika – poistovjetili s tom crkvom kao građevinom. I euharistijsko klanjanje održava se svakoga četvrtka nakon večernje mise, a posljednjih šest godina aktivna je i molitvena zajednica »Gospini apostoli«.
O karizmi te zajednice, pokrenute u Jezerima na Blagovijest 2014. godine, govori Svemir Mejić Sidić, župni vijećnik i voditelj molitvene zajednice. »To je izmoljena molitvena zajednica od naše članice Mire Vrbanović iz Zagreba, koja u Jezerima živi pola godine. Dugo je molila na tu nakanu pa je Božja providnost htjela da tako i bude. Okupljamo se svaki utorak poslije mise – ljeti u crkvi, zimi u župnoj dvorani. Ima nas 30-ak članova: više ljeti kada tu budu i vikendaši. Djelujemo nadahnuti Marijanskim svećeničkim pokretom«, svjedoči Mejić Sidić, koji je glavni inicijator izgradnje križnoga puta prema crkvici sv. Konstancija. Ističe da tijekom sezone na rivi volonterski organiziraju »Petak po Jezerski« i sve što zarade ulažu u izgradnju puta. Privatni obrtnik koji se bavi izradom ribarskih mreža te otac troje djece o župi i djelovanju svjedoči: »Tradicijski smo jako vezani uz Crkvu, držimo do mnogo toga, za glavne blagdane veći dio sela skupi se na misi. No posebna dimenzija radosti i mira dolazi kada čovjek upozna Boga, dobije dar vjere i onda je spreman na žrtvu za druge, ali i svojim radom privlačiti druge bliže Crkvi.«
Dugi niz godina u župi je i Jasminka Bračanov, koja se sjeća prijašnjih župnika, ali kaže i da je u komunističko vrijeme više ljudi išlo na misu u jezersku crkvu. »Nas je bilo četvero djece, svi smo išli u crkvu, u obitelji su se svi odgajali vjerski, a sada je to malo drukčije. Iako tradicija i pučki napjevi žive kod svih, nisu svi suživljeni s vjerom. Kao dijete dolazila sam pjevati u zboru. Kako bi djevojke odrastale i kako bi se koja udala, naslijedila bi je druga, i tako s koljena na koljeno.«
Sada se mnogo toga u materijalnom smislu odrađuje u suradnji s Općinom Tisno, na čijem je čelu Jezeranin Ivan Klarin, koji je dugo godina ministrirao i bio povezan sa župom. Posebno je ponosan na obnovljeni kulturno-pastoralni centar Baganelovica. »Suradnja Crkve i Općine vrlo je plodna. Ljeti tamo imamo izložbe, kulturne manifestacije, a sada – budući da se izgrađuje novi vrtić u Jezerima – djeca su smještena u taj prostor«, kaže Klarin, a župnik Jozić napominje da je to mjesto okupljanja, kulture i molitve, čitave zajednice, a riječ je o kući koju je župi prije 200 godina oporučno ostavio Baganelo te su se njome za svoje potrebe koristile bratovštine svetoga Križa i Gospe od Luzarija i ranije su u njoj bile smještane jezerske obitelji koje ne bi imale gdje živjeti.
Načelnik općine Klarin kaže da se Jezerani bave i vinogradarstvom i maslinarstvom za dodatni prihod, a ističe i važnost procesija i drugih kulturnih manifestacija te sakralne baštine. »Turisti žele vidjeti identitet mjesta, procesije, tradiciju – ne smijemo to brisati i zbog nas, ali i zbog njih. Od najranijega sam djetinjstva u crkvi, znam pjevati svaku našu misu od početka do kraja – meni je to normalno«, govori Klarin.
U području širenja kulturne svijesti i baštine posebno je u Jezerima zauzet direktor Turističke zajednice i predsjednik KUD-a »Koledišće« koje ove godine slavi pola stoljeća postojanja Nenad Milin. »Imamo veliku tradiciju. Ne samo što mi služba to nalaže, nego sam i osobno zainteresiran za pučku kulturu. I dok sam radio kao učitelj u školi, uvijek smo mladima prenosili baštinu i to ovdje nije problem. Jer Jezerani su posebni po mnogočemu, pa i načinu života. Čuvamo stari običaj iz 1911. godine, a riječ je o Mornarskom ispraćajnom balu za pomorca koji odlazi, a mi ga prikazujemo na festivalima i manifestacijama«, svjedoči Milin.
Jezerani će reći da jedini u Europi imaju crkvicu sv. Konstancija, uz onu u Perugi, gdje je taj biskup zaštitnik grada. Izgrađena 1780. godine, kapelica je sada ponovno u fokusu Jezerana jer izrađuju novi put do crkvice s postajama križnoga puta. Već je uređen širok prilaz, navezen je kamen, a cilj je da na tom 250 metara dugačkom putu na uzvisinu postave i postaje križnoga puta. Zato što su na tom mjestu Jezerani u prošlosti u pravom smislu riječi prolazili križni put. Naime, kamenje za gradnju ogradnoga zida i crkvice donosili su uglavnom mještani oboljeli od malarije ljeti odjeveni u zimsku odjeću i polako se penjali do vrha. Legenda kaže da bi ozdravili oni koji su smogli snage doći do vrha, a one koje bi bolest svladala ostali bi na tom tužnom putu. Za one koji bi ozdravili medicinsko je objašnjenje da pri velikom znojenju tijela i visokoj tjelesnoj temperaturi ugiba uzročnik malarije u ljudskom tijelu. Tako je sv. Konstancije iz Perugie stigao i u Jezera, kamo je donesen moćnik u kojem su nalaze relikvije, a svake godine župnik Jozić odlazi na siječanjsku proslavu u Perugiu.
