KADA JE CRKVA PRIHVATLJIV KORISNIK EUROPSKIH FONDOVA? Projekt mora proizići iz stvarne potrebe

Izgleda da je Crkva propustila priliku iz europskih fondova povući znatnija sredstva za infrastrukturne projekte jer je još početkom prošle godine zatvoren natječaj za kulturnu baštinu kroz koji je bilo dostupno oko 900 milijuna kuna, a tek je u jednom ugovorenom projektu nositelj institucija Katoličke Crkve, dok je u pokojem od projekata koji su ostvarili financiranje župa bila partner na projektu. Novu novčanu omotnicu iz Bruxellesa za obnovu kulturnih dobara trebat će čekati do 2021. godine, za novo sedmogodišnje razdoblje, no to ne znači da crkvene strukture ne će moći i prije toga sudjelovati u nekim drugim programima…

Zašto Crkva do sada nije snažnije pokazala interes za povlačenje sredstava iz Europske unije, iako u svojem vlasništvu ima znatan dio zaštićene kulturne baštine? Je li riječ o nepripremljenosti i neinformiranosti ili pak određenoj nakani države zbog nenavođenja Crkve kao prihvatljiva prijavitelja za apliciranje na većinu natječaja financiranih iz fondova EU-a, što je nedavno istaknuto nakon susreta đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića s ministricom regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac?

Prošloga su mjeseca u Požeškoj biskupiji razgovarali s predstavnicima Regionalne razvojne agencije tamošnje županije i sa stručnjacima za projekte EU-a o mogućnostima prijave projekta obnove kaptolskoga Staroga grada. Očito je da se, posebice u Slavoniji, stvari pokreću, dok u Šibenskoj i Dubrovačkoj biskupiji iza sebe već imaju postignute rezultate.

Dobra poznavateljica problematike fondova EU-a, nekadašnja ravnateljica Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, sada privatna savjetnica Marija Tufekčić napominje kako se tek u nekoliko natječaja za projekte Europske unije vjerske zajednice spominju kao prihvatljivi korisnici, a najznatniji su iznosi u dijelu za kulturnu baštinu. »Crkva, kao vjerska zajednica, može pripremati projekte i prijavljivati ih na natječaje EU-a, no uobičajeno se očekuje da projekti imaju širu društvenu važnost, odnosno da se ne bave primarno vjerskom ili duhovnom tematikom.

Crkva je kao vlasnik brojnih kulturnih dobara bila prihvatljiv prijavitelj i korisnik sredstava EU-a u tom području. Među 21 potpisanim ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava za provedbu ovih projekata samo je u jednom nositelj bila Crkva. Riječ je o Šibenskoj biskupiji. Ne treba zanemariti ni prihvatljivu ulogu partnera koji i u toj ulozi mogu isto tako povući znatna sredstva. Uspješan je primjer župa sv. Vlaha u Stonu, koja je dobila ukupno 1,27 milijuna kuna kao partner za obnovu dijela biskupske palače u Stonu, koja je kulturno dobro, a uredit će se izložbeni prostor iznimno vrijedne sakralne zbirke i drugih izložaka vezanih uz povijest biskupije na ovom području«, kaže Marija Tufekčić. Dodatno je istaknula mogućnost da resorno ministarstvo, ovisno o raspoloživosti novčanih sredstava, ponovno otvori taj natječaj.

U tom će se slučaju vjerske zajednice koje su vlasnici objekata od kulturne važnosti upisanih u Registru kulturnih dobara RH moći prijaviti na natječaj za njihovu obnovu i revitalizaciju, pa je ključno imati pripremljenu tehničku dokumentaciju. »Crkvi to može biti izazovno jer podrazumijeva znanja i vještine iz projektnoga upravljanja, osiguravanje brojne tehničke, studijske i projektne dokumentacije, posebice kada se obnavlja veliki objekt zaštićenoga kulturnoga dobra. Važno je naglasiti da je jedan od kriterija natječaja bio da se minimalno 80 posto prostora rabi u svrhe povezane s kulturom, a preostalih 20 posto ostaje za duhovne sadržaje, pastoralni centar ili koju drugu turističku ili ugostiteljsku svrhu. Iako se može dobiti dojam da se time u stranu stavlja inicijalna duhovnost, vjerujem da sve aktivnosti pod zajedničkim nazivnikom kulturnih sadržaja mogu pridonijeti okupljanju i u objektu vjerskoga značaja i imati pozitivne indirektne učinke«, mišljenja je savjetnica Tufekčić, čija je tvrtka pripremila šest projekata za kulturnu baštinu.

Uz mogućnost ponovnoga otvaranja natječaja za kulturnu baštinu, savjetnica Marija Tufekčić svjedoči da postoje i druge mogućnosti za financiranje vjerskih zajednica iz fondova EU-a. »Infrastrukturni se projekti mogu prijavljivati u okviru Europskoga fonda za ruralni razvoj, mjere 7.4., koja nudi mogućnost dobivanja do milijun eura za financiranje gradnje, opremanja ili rekonstrukcija prostora koji se bave društvenim i kulturnim sadržajima, skrbe o djeci ili zdravstveno-socijalnim problemima«, upućuje Tufekčić i kaže da se – osim u infrastrukturnim projektima – velik prostor Crkvi otvara u drugim područjima djelovanja, poput karitativnoga rada, razvoja volonterstva, rješavanja pitanja siromaštva i pomoći drugim osjetljivim društvenim skupinama te u području obrazovanja i rada s djecom… To su tzv. »soft« projekti koji su svojim financijskim obujmom mnogo manji i ograničeni te su usmjereni na financiranje obrazovnih i drugih programa, a ne nužno infrastrukturnih zahvata.

Naša sugovornica identificira problem neinformiranosti u crkvenim strukturama o svim mogućnostima izvora financiranja te ističe glavnu poteškoću: »Potrebe za razvojnim projektima su velike, objekata je mnogo, kao i sadržaja koje Katolička Crkve i vjerske zajednice nude u društvu te su im potrebni poticaji. Pogrješno je u javnosti stvoren dojam da se europskim fondovima može ‘tek tako’ uzeti novac. Svi projekti koji se predlažu moraju biti utemeljeni u strateškim dokumentima na EU-ovoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Ukoliko nisu, ne ostvaruju zahtjev relevantnosti.«

Mariju Tufekčić pitamo kako biti siguran da je projekt dobar te koji su najvažniji kriteriji pri bodovanju programa: »Prvenstveno, projekt mora proizići iz stvarne potrebe, iz uočena problema u području djelovanja. Projekt je potrebno pripremiti sukladno kriterijima i zahtjevima propisanim u području financiranja iz fondova EU-a i on mora imati financijsku opravdanost. Put od ideje do projekta je dug, ali nije neizvediv. Europa sve više inzistira na učincima projekata, dakle ne samo na pravilnom trošenju sredstava koja su dodijelili, već kako se ostvaruju učinci prema ciljanim skupinama – oni izravni, ali i neizravni. Osim isplativosti, važna je i održivost projekta.«

Otkad je Hrvatska postala država članica Europske unije, sva dokumentacija vezana uz europske fondove dostupna je na hrvatskom jeziku, sve javne pozive pripremaju hrvatske institucije i one vrjednuju i nadziru provedbu programa. To dodatno olakšava i posao prijave jer nije potrebno ulagati vrijeme i sredstva u prevođenje, kao što je to bio slučaj u pretpristupnom vremenu. »Nema razloga ne okušati se u pripremi i prijavi projekta EU-a, ohrabrujem sve da pretoče svoje potrebe i ideje u zrele projektne prijedloge koji se apliciraju prema fondovima. Vrlo je važno naučiti se strukturiranomu projektnomu razmišljanju po određenim pravilima«, kaže Marija Tufekčić i upućuje da je kod javnih poziva važno pogledati tri kategorije: prihvatljivost prijavitelja, aktivnosti i troškova. Ukoliko se u ove tri kategorije udovoljava projektom, onda je sve dalje stvar tehnike.

Također spominje kako oko 75 posto svih projektnih prijava bude odbijeno u prvoj fazi, a to je administrativno-tehnička provjera prilikom koje se utvrđuje je li dokumentacija potpuna i pravilno složena. »Ako radite prvi put, dobro je uzeti u obzir savjete konzultanta, jer je vrlo lako pasti na naoko banalnoj stvari, a ljudi s iskustvom znaju tehnički uobličiti sve u kriterije koje postavlja natječaj i osigurati cjelovitost projektnih paketa. Iako se u javnosti ponekad ostavlja drukčiji dojam, svjedok sam da financirani projekti ne ovise o regionalnoj, stranačkoj ili nekoj drugoj pripadnosti prijavitelja. Projekti EU-a dodjeljuju se isključivo po propisanim kriterijima i pravilima. Za pripremu projekta nužan je tim ljudi iz različitih područja, a vremenski i energijom najzahtjevnija je faza razvoja projektne ideje«, govori o tijeku prijave projekta EU-a iskusna savjetnica Marija Tufekčić.