Dj 10, 34a-43; Kol 3, 1-4; Iv 20, 1-9
Uskrsnuli je pobijedio! Novi život je nastupio. Isusovi su protivnici mislili da će sve završiti kad prikuju njegove ruke i noge na križ, a danas više od dvije milijarde ruku po cijelom svijetu čine dobro u ime Kristovo. Nakon 20 stoljeća stotine milijuna hodaju svijetom i raznose radost Isusove pobjede nad smrću. Isusova riječ tek počinje odjekivati punom snagom nakon Kalvarije. Iznenađeni su bili i apostoli, kako piše sv. Ivan, kad su čuli i susreli uskrsnuloga Učitelja čije je tijelo bilo pokopano. »Jer još ne bijahu razumjeli Pisma, da je trebalo da Isus uskrsne od mrtvih.« Iznenađenost je učenika očita jer nisu mogli po ljudsku ni usnuti da takvo nešto može biti. Nakon Velikoga petka i subote zatekla ih je vijest da je Gospodin živ. Zapisa svjedok sv. Ivan: »Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.« Što ih tjera da trče na grob? Žive vjere još nisu imali jer su dva dana ranije pobjegli od križa. Sad ne vjeruju ni onima koji su susreli Uskrsnuloga. Kako piše sv. Marko: »Napokon se ukaza jedanaestorici dok su bili za stolom te ih prekori zbog njihove nevjere i okorjelosti srca, jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli pošto je uskrsnuo.« Postojana nada ih nije vodila jer su izgubili svaku nadu, piše sv. Luka: »A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.« Nisu imali ni velike ljubavi. Petar ga je zanijekao pred običnom sluškinjom.
Ostvarilo se ispunjenje obećanja što ga Isus dade, a sv. Ivan zapisa: »A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« Više nije u pitanju ljudska snaga i pamet, progovorila je sila Duha Svetoga i raspuknuo se grobni kamen. Cijeli svemir postaje ispunjen novim životom. Nema praznine jer je Uskrsnuli dotaknuo sve i svakoga. Pobijedio je i samu smrt.
Raspeti je živ! Učinila je to ljubav i žrtva Sina Božjega, Isusa Krista. Od mnoštva religija na svijetu samo kršćanstvo vjeruje u Uskrsnuloga. Ni jedna civilizacija nije uspjela nadvladati tajnu smrti niti je odgonetnuti. Bilo da se radi o Konfuciju, Budi, grčkim i rimskim filozofima, Muhamedu ili Einsteinu, ljudska se mudrost zaustavi kod groba. Jedino je Kristovo uskrsnuće otvorilo grob, pobijedilo smrt i donijelo novi život. Bio je raspet, ali je živ. Raspeti je živ! To je novost kršćanstva. Grob je prazan, ali su uredno složeni povoji. Svjedok sv. Ivan zapisa: »Onaj koji je vidio svjedoči, i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu, da i vi vjerujete.« A sv. Luka nastavlja: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Ne može čovjek biti svjedok uskrsavanja, ali apostoli su svjedoci Uskrsnuloga jer su ga vidjeli i susreli, s Uskrsnulim su razgovarali i jeli.
Neočekivana vjera u uskrsnuće je čudesna. Neočekivana vjera učenika povijesni je dokaz uskrsnuća. Nije u pitanju lakovjernost učenika. Naprotiv, kad su žene donijele vijest o uskrsnuću, učenicima je ta vijest izgledala kao izmišljotina, kako zapisa sv. Luka: »Njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu.« Apostoli su bili prestrašeni. »Dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!’« piše sv. Ivan. Učenicima nije bilo ni na kraj pameti da bi do toga moglo doći i da će povjerovati u Isusovo uskrsnuće. Puni su bili straha što će s njima biti. Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da gledaju duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema, kao što vidite da ja imam«, piše sv. Luka.
Osobni susret s Uskrsnulim donosi promjenu u duši i vjeri učenika. Odjednom čvrsto vjeruju. »Jer oni još ne upoznaše Pisma: da Isus treba da ustane od mrtvih«, objašnjava sv. Ivan za sebe i apostola Petra. Otvoriše im se oči vjere. Tek poslije praznoga groba i Isusova ukazanja u zatvorenoj dvorani, oni se sjetiše što im je govorio kroz tri godine. Povjerovaše u Uskrsnuloga i pođoše na razne strane svijeta donositi evanđelje – radosnu vijest. Posvjedočiše da Uskrsnuloga treba tražiti živom vjerom u molitvi, u siromasima i svjedočiti novi život u Isusovu uskrsnuću.
