Prvotni je aspekt duhovnoga praćenja njegova teološka dimenzija, ono svoj smisao ima i nalazi u djelu spasenja koje Bog ostvaruje u svijetu. To ne isključuje važan doprinos humanističkih znanosti.
Jedna od definicija duhovnoga praćenja glasi da je ono »znanost i umjetnost vođenja duša prema vlastitoj savršenosti, u skladu s osobnim zvanjem«. Takva definicija nudi dva ključna elementa za razumijevanje njegove bîti i njegovih obilježja. Ako je znanost, duhovno praćenje ima svoje teoretske principe i opću pedagogiju koji sačinjavaju taj itinerar. Ako je umjetnost, ono označava sposobnost vođe (pratitelja) u izvršavanju svoga poslanja. Umjetnik zna prilagoditi nauk konkretnim slučajevima i posebnim situacijama osoba u različitim trenutcima njihova duhovnoga života.
Cilj je duhovnoga praćenja punina života, tj. integralni razvoj iskustva Boga, u harmoniji s osobnim pozivom. Drugim riječima, duhovno praćenje treba biti vodstvo koje pomaže osobi da potpuno ostvari sebe, svoj poziv, da napreduje na putu osobne svetosti i evanđeoskoga savršenstva. Riječ je dakle o službi namijenjenoj ne osobama koje se jednostavno zadovoljavaju time da očuvaju milost i ostvare vječno spasenje, nego o kršćanima koji osjećaju poziv Kristov za sve intimnijim susretom s njim. Tu pomoć treba vršiti evanđeoskim duhom služenja i Crkva je živo preporučuje za formaciju svećenika, bilo kao veliku pomoć u življenju familijarnosti s Bogom, bilo za njihovo poučavanje u tom umijeću vođenja duša (OT 3,8.19). Kad je riječ o redovnicima, osim što preporučuje »potrebnu slobodu« u toj materiji (PC 14), Koncil potiče na »brižljiv odabir« i »solidnu pripravu« učitelja duha (PC 18).
U duhovnom praćenju prepoznaje se briga Crkve za svoje vjernike: ono je način njezina služenja svojoj djeci, Kristovim učenicima, način njihova odgajanja i posvećenja. U duhovnom praćenju čovjek se odgaja za Boga prihvaćajući vođu i njegove smjernice i usmjerenja kao dar Božji, vjerujući da ga Duh Sveti preko njega vodi. Djelovanje i osluškivanje Duha ono je temeljno u duhovnom praćenju. Duh je protagonist, jedini vođa, učitelj i oživotvoritelj u duhovnom životu, a duhovni je pratitelj potpuno u službi vodstva Duha Božjega. Zadaća je duhovnoga pratitelja pomoći praćenomu razlučiti djelovanje Duha Svetoga od djelovanja drugih duhova te slijediti njegove poticaje.
