Studentica šeste godine zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta Petra Ivančić, članica Nadzornoga odbora udruge »Kolajna ljubavi«, koju je osnovala prof. Ivana Marasović, i voditeljica novoga projekta »Prijatelji sirotišta«, koji je povod susretu, navela je što ju je potaknulo na djelovanje u udruzi, koja svojim projektima i humanitarnim akcijama pomaže najugroženijim kategorijama stanovništva, kako u Hrvatskoj tako i u Tanzaniji i drugdje u svijetu.
»Odrasla sam u sretnoj, katoličkoj obitelji u kojoj mi ništa nije nedostajalo. Kao djevojčica razmišljala sam kako mnoga djeca ne dijele moju sreću i sudbinu, nego rastu u siromaštvu i neimaštini. Oduvijek sam uživala pomažući drugima te sam tomu odlučila posvetiti svoj život odabirom medicine kao zvanja. Na župnoj katehezi u osnovnoj školi prvi sam put čula o životu djece u siromašnim afričkim zemljama i donirala ušteđeni novac, na što me podsjeća fotografija razreda kojemu sam donirala ušteđevinu obješena iznad mojega radnoga stola.«
Na drugoj godini studija, bez obzira na brojne obveze i hobije, nije se osjećala ispunjeno. Prijavila se u volonterski centar i jedan od prvih oglasa koje je vidjela bio je onaj udruge »Kolajna ljubavi« za volontiranje u Africi te je u Sirotištu sv. Ante u Tanzaniji provela dva mjeseca. Osjećajući zahvalnost za sve što ima, htjela je iskoristiti svoj potencijal i pomoći potrebitima, o čemu je rekla: »Iskustvo boravka u sirotištu ostavilo je neizbrisiv trag u mojem načinu razmišljanja, ponašanja i shvaćanja života. Pokušavam ostaviti trag i u drugim ljudima koji nemaju priliku osobno iskusiti ono što ja jesam. Osim što pomažemo afričkoj djeci, shvatila sam da svojim radom pomažemo i ljudima u Hrvatskoj. Nakon povratka iz sirotišta započela sam projekt ‘Afrički trbuščići’, u sklopu kojega sam držala predavanja osnovnoškolcima o volontiranju u Tanzaniji. Na našim mrežnim stranicama, profilu na društvenim mrežama i predavanjima koje organiziramo ljudima prenosimo afrički duh i kulturu, dajući im priliku da pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Mi smo produžena ruka svih dobrih duša željnih pomaganja.«
Prisjetila se jednoga trenutka koji joj je pokazao važnost malih stvari koje udruga čini: »Za vrijeme boravka u sirotištu na vrata je pokucao nepoznati gospodin tražeći nekoga od volontera. Predstavio se i objasnio da je već godinama u programu kumstva naše udruge, zahvaljujući kojemu je završio srednju školu i teološki fakultet. Pripremao se zarediti te je htio preko volontera svojim kumovima u Hrvatskoj uručiti pismo zahvale.«
Župljanka župe sv. Pavla apostola u Retkovcu Petra Ivančić već dvije godine vodi Facebook-stranicu »Kolajne ljubavi«, objavljuje fotografije djece iz sirotišta koje dobiva od volontera, piše o aktualnostima u Tanzaniji, kao i o projektima i akcijama koje udruga provodi u Hrvatskoj. »Na taj sam način u stalnom doticaju sa sirotištem i djecom, ali i s ljudima u Hrvatskoj koji prate naš rad, redovito se javljaju s porukama, pitanjima, pohvalama i željama da se uključe. U sklopu volonterskoga tečaja održavam nekoliko radionica i predavanja za nove volontere. Kao članica Nadzornoga odbora udruge sudjelujem na skupštinama na kojima se donose odluke, osmišljavaju nove ideje i projekti, a na jednoj od njih nastao je projekt Prijatelji sirotišta.«
Sirotište sv. Ante na jugu Tanzanije postoji već desetljeće i sad je dom za 60-ak djece. Sirotište je prilikom izgradnje bilo predviđeno za 40-ak djece, a nadograđeno je marljivom štednjom volontera iz donacija, kako bi se što većemu broju djece omogućila bolja budućnost. »Naša misija nije završena, postoji još djece na ulicama Songea, regije u kojoj je smješteno sirotište, koja trebaju našu pomoć, što utječe na povećanje novčanih potreba sirotišta. Kad su mjesečni troškovi premašili vrijednost prikupljenih donacija, odlučili smo se za novi projekt Prijatelji sirotišta«, istaknula je. Projekt koji je započeo s realizacijom u listopadu 2019. godine bio je predviđen za poboljšanje uvjeta života većega broja djece, kao i za plaće zaposlenika. »U potrazi smo za prijateljima sirotišta, koji bi mjesečno ili godišnje svojim donacijama pripomogli životima mališana u Sirotištu sv. Ante. Treba osigurati hranu i odjeću za djecu, struju za sirotište i plaće zaposlenicima; časnoj sestri, kuharici, zaštitaru, odgojiteljici i odgojitelju. Trećina troškova sirotišta potrebna je za hranu; najviše se troši na rižu, koje se mjesečno pojede 100 kg i košta približno 500 kuna. Isti je iznos potreban za meso koje u sirotištu jedu dvaput tjedno jer je prilično skupo. Struja se u Songeu kupuje na bonove i ne mogu si je svi priuštiti te nas veseli što bonove za struju sirotišta uspijevamo redovito kupovati.«
Na pitanje kako se može postati prijatelj sirotišta odgovorila je: «Potrebno je samo malo dobre volje, vjere u ‘Kolajnu ljubavi’ i nešto novca; mjesečno 50 kuna, što je dovoljan iznos za nekoliko obroka 60 mališana ili godišnje 600 kuna. Prijatelji će nesebično odvajati svoj novac za potrebe djece, a volonteri će ih izvještavati o stanju u velikom i veselom Domu sv. Ante, uz mnogo fotografija. Moći će svojim prijateljima u Africi slati slike i pisma, a kad se s njima sprijatelje, ne sumnjamo da će dobivati odgovore sretne i zahvalne djece. Postanite prijatelj našega sirotišta slanjem poruke elektroničkom poštom na adresu: kolajna.ljubavi@gmail.com.«
Pomoć potrebitima oplemenjuje i stvara osjećaj istinskoga zadovoljstva, a koliko su donatori zainteresirani za pomoć, Petra Ivančić je istaknula: «Do sada nam se javilo 100 zainteresiranih ljudi, od kojih približno 70 redovito uplaćuje donacije. Prijateljima smo u ožujku poslali prvi izvještaj s fotografijama djece i novoizgrađenoga dijela sirotišta. Uživala sam čitajući pozitivne reakcije donatora. Pomaganje neopisivo obogaćuje, a zadovoljstvo koje osjećamo jer smo pomogli drugomu ostavlja trag. Dobra su djela karike koje tvore lanac (kolajnu) ljubavi, a taj citat Majke Terezije bio je inspiracija za ime udruge. Kolajnu čine svi naši prijatelji, kumovi, volonteri i ljudi koji prate naš rad i podržavaju nas. Svaka nova osoba obogaćuje našu kolajnu.«
Kako se novonastala situacija u svijetu s pojavom koronavirusa odrazila u Sirotištu sv. Ante? «Nakon tri dijagnosticirana slučaja zaraze koronavirusom predsjednik Tanzanije zatvorio je škole, zaustavio gotovo sav promet te je preporučena potpuna izolacija. Većina naših štićenika poslana je svojoj rodbini, a ostalo je njih desetak koji nisu imali kamo otići. Svete mise još se održavaju, ali na ulazu u crkvu svi moraju oprati ruke i biti udaljeni jedni od drugih.«
Svjesna je velikoga siromaštva, bolesti i bespomoćnosti koji su afrička svakodnevnica. Tugu i ljutnju koju zbog toga osjeća pretvara u snagu i motivaciju te je poručila: »Ne čekajte da netko drugi nešto promijeni i popravi, i ne tražite krivca. Svi smo pozvani da svijet učinimo ljepšim mjestom. Mislim da se vjera ogleda u tome koliko smo spremni vidjeti nevolju drugoga, koliko razumijevanja za bližnje imamo i koliko pomažemo onima koji nas trebaju. Činiti dobra djela ne znači da svi moraju biti redoviti donatori, dovoljno je proširiti lijepu riječ ili potaknuti svoju okolinu na djelovanje.«
