Dvadeset šest godina, pet mjeseci i 17 dana pontifikata sv. Ivana Pavla II. bilo je i više nego dovoljno vremena da ga svijet prepozna kao velikoga papu, evangelizatora, ali i Božjega čovjeka koji je oblikovao crkvenu i društvenu povijest, inicirajući i sudjelujući u brojnim mirovnim inicijativama. U tim godinama Hrvatska je izborila svoju samostalnost, a veliku ulogu u njezinu priznavanju imali su Sveta Stolica i tadašnji poljski papa Karol Wojtyła. Svjesni mnogih poveznica između pape Ivana Pavla II., hrvatskoga naroda te posebno veterana specijalne policije, u udruzi Moto klub specijalne policije iz Domovinskoga rata za svojega su zaštitnika odabrali sv. Ivana Pavla II. na skupštini u nedjelju 26. travnja na prijedlog predsjedništva kluba. Iz te je organizacije istoga dana upućen i poziv ostalim udrugama specijalne policije proizišlima iz Domovinskoga rata da se pridruže inicijativi za prihvaćanje velikoga pape zaštitnikom svih veterana specijalne policije.
»Tijekom sva tri boravka u Hrvatskoj sv. Ivan Pavao II. imao je osiguranje koje je bilo sastavljeno od pripadnika specijalne policije. Specijalci su danonoćno pazili na sigurnost pape hodajući uz njega i prateći ga kao tjelesno osiguranje, sa zgrada kao snajperisti, iz zraka iz helikoptera, iz dubine kao ronioci, po šumskim predjelima maskirani, pregledavajući prostore kao pirotehničari. Imali smo milost štititi osobu koja je postala svetom za našega života. Čuvali smo svetca, sada on čuva nas«, kazao je predsjednik Moto kluba specijalne policije iz Domovinskoga rata Dorijan Vrbanac, upućujući na snažne poveznice između pape Ivana Pavla II. i veterana specijalne policije. Istaknuo je da su blagoslovljeni kao naraštaj Hrvata koji je stvorio slobodnu državu Hrvatsku, blagoslovljeni što su čuvali velikoga prijatelja Hrvatske sv. Ivana Pavla II. i blagoslovljeni što su doživjeli da bude proglašen svetim.
Od početka Domovinskoga rata, kad su specijalci bili prvi u obrani domovine, sv. Ivan Pavao II. bio je među onima koji su prepoznali težnju Hrvata da ostvare svoju slobodu. »Unatoč teškim oružanim sukobima, ljudskim gubitcima i ranjavanjima, hrvatski specijalci nisu gubili nadu u ostvarivanje hrvatskoga sna o samostalnoj hrvatskoj državi. Potvrdu o njihovoj žrtvi prvi je dao upravo Ivan Pavao II.«, rekao je predsjednik Vrbanac. Detaljno su u Moto klubu specijalne policije iz Domovinskoga rata proučili životopis pape Ivana Pavla II. i pronašli mnoge poveznice koje njegov karakter i predanost poistovjećuju s vojnicima. Velik broj pripadnika specijalne policije smrtno je stradao ili zadobio teške ozljede ranjavanja. Zbog velike želje da se pridruže svojim suborcima na ratištu još neoporavljeni vraćali su se u postrojbe i nastavljali djelovati. Nakon rata znatan broj veterana specijalne policije obolio je od raznih bolesti izazvanih izravnim ili neizravnim ratnim posljedicama. Papa Ivan Pavao II. nije volio dugo biti u bolnici i na bolovanju. Čim mu je bilo bolje, nastavio bi s dnevnim obvezama. Dugi niz godina bolovao je od Parkinsonove bolesti. Ruke su mu se tresle, teže je govorio, imao je problema u držanju usana i lica. Nastojao je obavljati svoju dužnost, usprkos bolovima i poteškoćama, a zahtjeve za povlačenjem odbacivao je govoreći da Isus nije sišao s križa.«
Drugu veliku sličnost u životu specijalaca i pape Ivana Pavla II. pronašli su u činjenici da su specijalci morali biti zdravi, vješti, mentalno spremni, psihički i fizički jaki budući da su izlagani velikim naporima, a preduvjet u izvršenju zadaća bilo im je bavljenje različitim športovima i planinarenjem. »Ivan Pavao II. od mladosti se volio baviti športom. Kada je postao papa, i dalje se nastavio baviti športom. Dao je u Vatikanu napraviti dvoranu za vježbanje. Poslije ustajanja redovito je vježbao. Plivao je u bazenu u ljetnoj rezidenciji Castel Gandolfo. Ponekad je i skijao. Uz pomoć talijanskih alpinaca popeo se na jedan od vrhova Mont Blanca 1986. godine. Šport je smatrao Božjim darom«, poručili su iz motokluba.
Uz prihvaćanje sv. Ivana Pavla II. kao zaštitnika, u udruzi Moto klub specijalne policije iz Domovinskoga rata izradili su i amblem koji se sastoji od štita sa stiliziranom »šahovnicom« sive boje, obrubljenoga zlatnom bojom i s papinskim grbom Ivana Pavla II., ispod koje je natpis na latinskom »Custodivimus Sanctum« (Čuvali smo svetca).
