Nova američka studija otkriva da se prehrambeni proizvodi u restoranima brze hrane redovito pakiraju u ambalažu kontaminiranu fluornim spojevima (Enviro. Sci. Technol. Lett. 1. 2. 2017.). Polifluorirane kemikalije zbog izrazitih hidrofobnih svojstava rabe se u proizvodnji materijala koji se ne lijepe, ne propuštaju vodu ili su otporni na masnoće. Ljudi su izloženi fluornim spojevima preko teflonskih tava, vodootporne odjeće i drugih plastičnih predmeta, kemikalija za domaćinstvo (laštila za parkete i namještaj)… Studija je pokazala da i običan odlazak u restoran brze hrane pridonosi povećanoj izloženosti ljudi štetnim spojevima fluora.
Fluorirani spojevi u ambalaži za hranu s vremenom prelaze u prehrambeni sadržaj. Problem je ozbiljan zbog činjenica koje upućuju da su takve kemikalije povezane s nizom zdravstvenih rizika i bolesti: rak bubrega i testisa, poremećaj rada štitnjače, poremećaj imunosnoga sustava u djece, povišeni tlak u trudnica, oštećeni spermiji… Zbog toga je prije desetak godina kemijska industrija odustala od proizvodnje raznih fluoriranih kemikalija. No najnovija studija pokazuje da su te kemikalije i dalje na tržištu.
Osim negativnih učinaka na ljudsko zdravlje, fluorirani spojevi posebno su štetni za prirodu. Organofluorne spojeve odlikuje izuzetna otpornost prema biorazgradnji jer su izgrađeni od vrlo čvrstih kemijskih veza između ugljika i fluora. Stoga ih je vrlo teško eliminirati iz okoliša, uključujući i pitke vode. Tragovi organofluornih spojeva u rijekama, jezerima i živim organizmima podsjetnik su na pogrješno oblikovanje mnogih industrijskih kemikalija. Masovna pojava organofluornih spojeva na tržištu opravdava se jedino njihovim tehničkim karakteristikama i funkcijama, ali se zanemaruje njihova biološka i ekološka sudbina.
U navedenoj studiji istraživači su tijekom 2014. i 2015. godine prikupili više od 400 uzoraka ambalaže (vrećice, papiri za zamatanje, folije, kartonske posude, papirnate čaše…) u restoranima brze hrane, poput McDonald’sa, Burger Kinga, Taco Bella, ali i u kafićima poput Starbucksa i Dunkin’ Donutsa. U prosjeku je svaki treći ambalažni uzorak sadržavao fluorirane spojeve, a 56 posto kartonske ambalaže za deserte i peciva bio je kontaminiran tim kemikalijama. Autori tvrde da je stvarna zastupljenost štetnih spojeva još i veća. Philippe Grandjean, profesor okolišnih znanosti s Harvardskoga sveučilišta, to potvrđuje: »Metoda detekcije, kojom su se koristili autori, nije jako osjetljiva na fluor, stoga je učestalost fluoriranih spojeva u uzorcima ambalaže zasigurno mnogo veća.«
Prema tome, na meniju restorana brze hrane redovit su, ali nevidljiv sastojak fluorni spojevi. Oni iz ambalaže »cure« u hranu i piće. Situacija nije alarmantna jer su te koncentracije vrlo niske, ali svakako otkriva svakodnevno i nepotrebno kemijsko nasilje nad hranom. U običnom papiru nema fluora, no ako se premaže fluornim polimerima, papir postaje mastan izvor štetnih kemikalija. U kulturi jednokratne uporabe predmeta »fast-food« restorani postali su epicentar brze i loše potrošnje. Odlazak u takve zalogajnice mjera je zdravstvene i ekološke pismenosti. Konzumacija brze hrane natopljene fluoriranim spojevima nije privatna »gozba« jer odbačena ambalaža dugotrajno zagađuje zajednički okoliš.
