Otkako postoji čovjeka vode se ne samo oni vidljivi ratovi, nego i onaj nevidljivi, duhovni rat. U svojoj biti riječ je o ratu istine i laži, mudrosti i ludosti, dobra i zla. Može ga se nazvati također ratom neba i zemlje, to jest nebeskoga i zemaljskoga pogleda na život, ili pak srazom Božjih i ljudskih vrijednosti. Taj rat je bespoštedan i nesmiljen, o čemu svjedoče prvi ljudi, kako se navodi na prvoj stranici Svetoga pisma. Posljedice su također velike jer je velik ulog u igri, a to je sam ljudski život. A taj se rat vodi na području ljudskoga znanja i riječi kao oruđa, to jest oružja kojim se služe borci u ovom ratu.
Riječ je napose snažna kad je živa, to jest kad se izravno sluša onoga koji njome vješto barata, te plijeni i osvaja duše slušatelja, čega je svjestan i sveti Jeronim: »Doista živa riječ ima nešto tajne i jakosti, i silniji utisak čini kad iz učiteljevih usta dolazi u učenikove uši« (Ep. 53, 2). Te je činjenice bio svjestan i sam Bog koji je uvijek htio da svuda odzvanja njegova živa riječ po prorocima i apostolima i navjestiteljima evanđelja. Štoviše, njegova riječ nije živa samo ako je izgovorena na »živ« način, nego i jer je u njoj istinski život. Bog daje dar da kroz propovijedanje i naviještanje progovara i odjekuje njegova živa Riječ, njegov Sin Isus Krist.
Upravo je zato za Jeronima poznavanje riječi Božje nenadmašno oružje kojim se čovjek Božji treba boriti protiv neprijatelja spasenja ljudi i protivnika Crkve Božje: »Apostol Pavao se hvali da je kod nogu Gamalijelovih naučio zakon i proroke, tako da naoružan duhovnim strijelama poslije pouzdano mogaše reći: ‘Oružje našega vojevanja nije tjelesno, ali je od Boga moćno za raskopavanje tvrđava: da obaramo spletke i svaku visinu koja se podiže na znanje Božje i činimo robom svaki razum da bude poslušan Kristu; a i spremni smo skučiti pod jaram svaki neposluh.’ On piše Timoteju, još iz malena vještu svetim knjigama, i svjetuje mu da se gorljivo bavi čitanjem Svetoga pisma, te ne bi pustio u nemar milost što mu bi dana postavljanjem ruku svećenikâ. A Titu zapovijeda da među drugim krjepostima biskupa, koga u kratko opisa, izabere i znanje Svetoga pisma: neka, veli: drži onu vjernu riječ, što je po nauku da bude kadar svjetovati sa zdravim naukom, i nadvladavati protivnike« (Ep. 153,3).
