Sveti Jeronim živio je u vrijeme velikih rasprava kada su Crkva i pravovjerni teolozi dokazivali božanstvo Sina Božjega, ali isto tako i Duha Svetoga. Kao vrstan poznavatelj Svetoga pisma i vjeran nauku Katoličke Crkve čudio se kako su određeni ljudi neupućeni ili nepoučljivi da prihvate objavu Božju zajamčenu po apostolima. Stoga je u svojim komentarima navodio brojne tekstove koji govore o Duhu Svetom, a iz kojih se jasno razaznaje da je »različit od Sina Božjega«, a u isto vrijeme on je i Otčev i Sinov Duh. I premda ne ulazi u prevelika tumačenja trojstvenih odnosa, Jeronim će vrlo praktično zaključivati za pouku svojih vjernika. Naime, poći će od pretpostavke da se sinom Božjim može smatrati onaj tko ima Duha Božjega. To je naravno sam Sin u vlastitom smislu riječi, jer od Otca ima Duha na neponovljiv način. Jeronim će također uočiti da istu stvar Pavao veli za sve kršćane, samo što oni baštine po milosti to što Sin ima po naravi: »Sada s Duhom kojega imamo u sebi utvrđuje da smo Božji sinovi« (Tumačenje Gal 4.6).
Nakon toga njegov zaključak još je jasniji: »Kao što je Božji sin onaj tko ima Duha Sina Božjega, tako se, naprotiv, ne može zvati Božjim sinom tko nema Duha Sina Božjega.«
A Božje sinovstvo golemi je kapital za vjerničku dušu jer po tom sinovstvu, zahvaljujući Duhu Svetomu, postaje baštinik nebeske baštine. Oslobođen je statusa roba u koji je zapao grješni čovjek, a uzdignut ponovno na rang sina kojemu je dana neizreciva baština: »Pavao kaže: budući da imate Duha Božjega Sina koji u vama kliče ‘Abba, Oče’ niste počeli biti robovi, nego sinovi jer se ranije ništa ne razlikovaste od roba makar bijaste Božje naravi. Ali ako ste sinovi, dosljedno je što vam pripada baština. Kao što ste Božji sinovi jer primiste Duha Božjega Sina tako ste iz ropstva prešli u slobodu. Baštinici ste s Otčevim baštinikom Kristom Isusom koji u ime preuzete ljudske naravi kaže u psalmu: ‘Gospodin mi reče: ti si sin moj, danas te rodih. Traži od mene i dat ću ti narode, tvoju baštinu, i tvoj posjed, među zemlje’ (Ps 2, 7-8).« Vidi se da je Jeronim bio svjestan kolika je čast i radost biti kršćanin, a sve po daru Duha kojega nam je Isus dao svojim spasenjskim djelom.
