Kršćanski Bog jest Bog zajedništva i ljubavi. Samo trećina ljudi poznaje Boga koji je jedan u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Tek je Isus Krist razotkrio i objasnio pravu ljubav nebeskoga Otca, koji je »otac sirota, branitelj udovica«, kako piše u 68. psalmu. Jedino se u kršćanstvu susreće trojedini Bog koji je jedan jer je pravi. Trojstven je jer je ljubav. Trojedini Bog je: Otac »bogat milosrđem i samilošću«, piše sv. Jakov, Sin Božji Isus Krist koji je žrtva za spas svijeta, a knjiga Otkrivenja kaže: »Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi«, Duh Sveti, koji sve posvećuje i svemu daje život. Bog je ljubav: Otac ljubi Sina u Duhu Svetom, Sin Isus Krist je ravan Otcu, ljube se neizmjernom ljubavlju, a ta neizmjerna ljubav Otca i Sina je treća božanska osoba Duh Sveti. Bog nije samotar, nego zajedništvo, kao obitelj, u tri božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. To je Bog koji stvara i ljubi svoje stvorenje. Sveti Grgur Nazijanski je napisao: »Trojstvo je jedan jedini Bog, koji je sve stvorio i ispunio: nebo nebeskim bićima i zemlju zemnicima.«
Zanimljivo je da sv. Marko započinje svoje Evanđelje riječima: »Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega«. A sveti Matej tumači o Mariji: »Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga!« »I nadjenut će mu ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kod Isusova krštenja na rijeci Jordanu, piše sv. Luka, otvara se nebo i čuje se glas Božji: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!« Tu je prisutno cijelo Trojstvo: Otac progovara iz otvorena neba, Duh Sveti silazi i spušta se na Isusa u obliku goluba. Otac povjerava Sinu poslanje da u Duhu ostvari božansko spasenje.
Sin Božji je pomazan i poslan. Isus Krist je izravno primijenio na sebe Izaijino proroštvo, u svom nastupnom govoru u Nazaretu, a sv. Luka zapisa: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima.« Na dan posvećenja hrama u Jeruzalemu Isus je otvoreno rekao Židovima u hramu da je on Sin Božji, zabilježio je sv. Ivan: »Kako vi onomu koga posla i posveti Otac velite: ‘Huli Boga’ zato što rekoh: ‘Sin sam Božji’?« A u oproštajnom govoru na posljednjoj večeri jasno je protumačio odnos Boga Otca i Sina Božjega: »Ja i Otac jedno smo. Otac je u meni i ja u Otcu.« Na sudu pred velikim svećenikom, zapisao je sv. Matej, Isus najavljuje svoju nebesku slavu: »’Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam, jesi li ti Krist, Sin Božji?’ Reče mu Isus: ‘Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.’«
Kroz cijelu povijest odjekivat će ispovijest vjere rimskoga stotnika, koju zapisa sv. Marko, kad Isus izdahnu: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«
Slava Trojstva se očituje i u vremenu i u vječnosti. Gdje sjaji Otčeva dubina, izbija moć Sina, ondje blista i sjedinjujuće svjetlo Duha Svetoga. Jer je božansko Trojstvo jedinstveno u izvoru i trostruko u sjaju. Čovječanstvo je iskusilo kolektivizam komunističkoga sustava, kao i individualizam zapadnoga kapitalizma. Nema spasenja ni u jednom ni u drugom. Nema vječnosti ni u kapitalizmu ni u kolektivizmu. Kršćanstvo je zajedništvo osoba. Svaki je pojedini vjernik toliko osoban da je po imenu upisan u dlan Božje ruke, kako reče prorok Izaija: »Imenom sam te zazvao: i ti si moj.« A opet svi čine jedan Božji narod, koji je otkupio Sin Božji, piše sv. Ivan: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.«
Vjernici slave Boga jer je uistinu svet i izvor svake svetosti. Slave ga jer je najveće dobro i izvor svakoga dobra. Slave ga jer je sama ljubav i sve ljubi. Zahvaljuju Bogu što im oprašta i uvijek drži ispruženu ruku prema njima. Otvara im vrata života, a ta vrata su Isus Krist. Samo Božja istina može dovesti do pravoga cilja – sretne vječnosti. Otac nebeski šalje snagu odozgor – Duha Božjega. Svjetlo i snaga Duha Svetoga prenosi svjetlo vjere i novim naraštajima; da u njihovu zajedništvu vlada Duh Božji, a ne duh ovoga svijeta; da ih vodi Duh svestrane ljubavi trojedinoga Boga, a ne duhovi nemirnoga i nepravednoga čovječanstva; da ih vodi Duh mira, radosti i života, a ne duh nemira, sebičnosti i potrošnje; da ih vodi u Božju budućnost, a ne u zemaljsku prolaznost.
