Jeronim je bio osjetljiva duša te je mučio svakodnevne muke svojih prijatelja, za njih se moleći i potičući ih hoditi ispravnim putom. Najčešće svakodnevne muke događaju se u obitelji, a u obitelji bude i nepredvidivih situacija i zamršenih odnosa da je potrebna velika snaga i jasnoća duha kako bi se nadvladale poteškoće. Tako će se Jeronim duhovno skrbiti o Leti, kršćanki i majci kojoj su djeca umirala u porodu, poradi čega se zavjetovala da će posvetiti Gospodinu ono dijete koje se rodi živo. Kad joj se rodila mala Pavla, sveti Dalmatinac će joj upraviti poticajnu poslanicu o dužnom kršćanskom odgoju, no prije svega pohvalit će njezino kršćansko držanje u trudnoći i pri porodu: «Odazivajući se, naime, želji časne Marcele i tvojoj, ja sam naumio govoriti majci, to jest tebi, i kazati kako treba da odgajaš našu Pavlu: koja prije bi Kristu posvećena nego se rodila; koju si prije zavjetovala nego li si njome zašla u breme. Mi evo doživjesmo nešto od onoga što pišu proročke knjige. Ana zamijeni plodnošću neplodnost maternice; ti si žalosnu plodnost zamijenila živom djecom. Govorim pouzdano da ćeš imati djece, jer si prvi porod Gospodinu prikazala. Ovo su prvenci što se u zakonu prinošahu. Tako se rodi Samuel. Tako se rodi Samson: tako se razveseli i zaigra Ivan Krstitelj pri ulasku Marijinu, jer ču riječi Gospodina koji silno bijaše zagrmio kroz usta Djevice, i zahtijevaše da iz materine utrobe izađe Gospodinu ususret.«
No kršćansko stajalište nije dostatno zauzeti u nevoljama poroda i neizvjesnosti rođenja, nego je nužno u istom duhu nastaviti, učeći od dičnih primjera vjere koji su sadržani u Svetom pismu. »Dakle, ona koja se imade po obećanju, nek se od roditeljâ odgaja kako priliči njezinu rođenju. Samuel se othranjuje u hramu, Ivan se pripravlja u pustinji. Prvi je bio častan sa svete kose, nije pio vina ni žestoka pića, još dijete razgovarao je s Gospodinom; drugi se je uklanjao od gradova, pasao se kožnim pojasom, hranio se skakavcima i divljim medom; i za znak pokore, koju je trebao propovijedati, oblačio se je u dlaku pregrbave životinje.« Takvo Jeronimovo stajalište umnogome nadilazi svjetovna psihologiziranja kojima su danas izložene kršćanske majke, umjesto da više drže do stajališta vjere.
