Kineski je grad Wuhan u pokrajini Hubei, nažalost, postao svjetski poznat kao izvorište pandemije koronavirusa, ali uz njega je vezano i mnoštvo drugih činjenica, koje su također vrijedne spomena, zbog kojih je s razlogom nazvan »Chicago Istoka«. Naime, ponosi se brojnim spomenicima tradicionalne kineske arhitekture. Najpoznatije je zdanje Toranj žute čaplje izgrađen u 3. st. u obliku pagode, zatim hram Guiyan, Park Zhongshan i Trg Hongshan, a među modernim građevinama toranj banke Minsheng visok 331 m i Svjetski trgovački centar Wuhan sa 273 m. Grad je i sveučilišni centar sa 35 visokoškolskih ustanova, a na ljestvici gospodarski najsnažnijih gradskih područja na svijetu zauzima 45. mjesto. No za katoličke vjernike svakako je vrijedna spomena činjenica da su za Wuhan vezana dvojica katoličkih svetaca – sv. Ivan Gabriel Perboyre i sv. Franjo Regis Clet.
Koliko god zvučalo »nategnuto« i pomalo nevjerojatno, ta se dvojica katoličkih svećenika, koja su djelovala u tom kineskom gradu i pokrajini u 19. st., mogu smatrati svojevrsnim zagovornicima onima koji danas pate od koronavirusa. Naime, dr. Anthony Clark, profesor kineske povijesti na američkom Sveučilištu Whitworth u Spokaneu u Washingtonu, najbolji poznavatelj života i djela te dvojice katoličkih svetaca, koji je čak proveo i jedno vrijeme u Wuhanu, ističe da su umrli zadavljeni, ne mogavši disati. Stoga napominje: »Kako onda ne bi mogli biti prikladni posrednici za ovu specifičnu bolest koja uzrokuje respiratorne probleme?«
Ivan Gabriel Perboyre rođen je g. 1802. u Le Puechu na francuskom jugu, u obitelji s osmero djece, od koji je njih petero izabralo mušku redovničku zajednicu lazarista ili žensku družbu milosrdnica. Nakon svećeničkoga ređenja Perboyre je 1835. otišao u Macao na studij kineskoga jezika, odakle je otišao u misiju Ho-Nan. Premješten je 1938. u misiju za pokrajinu Hubei, u kojoj su sljedeće godine počeli žestoki progoni kršćana, gdje je postao jedna od prvih žrtava. Jedan od njegovih katekumena izdao ga je za novac, svezao ga lancima, mučio, vezao za drveni križ i zadavio ga u Wuhanu 1840. Njegovi su posmrtni ostatci premješteni u Pariz u matičnu redovničku crkvu lazarista, u bočnu kapelu, u kojoj se nalazi i grob utemeljitelja družbe sv. Vinka Paulskoga. Blaženim ga je proglasio 1889. papa Leon XIII., a svetim sv. papa Ivan Pavao II. g. 1996.
Sv. Franjo Regis Clet rođen je u francuskom Grenobleu 1748. kao deseto od petnaestero djece, od kojih mu je jedan brat postao svećenik, a sestra redovnica. Nakon završene isusovačke škole u Grenobleu pristupio je lazaristima u Lyonu, a 1773. zaređen je za svećenika. Predavao je moralnu teologiju u bogosloviji u Annecyju te obavljao nekoliko dužnosti u redu, uz ostalo voditelja novaka i ravnatelja sjemeništa u matičnoj redovničkoj kući u Parizu. U misije u kineski Kiang-si otišao je 1792. kao jedini Europljanin na tom području. Već sljedeće se godine preselio u Hou-Kouang u provinciji Hopei, gdje je bio imenovan poglavarom međunarodne skupine misionara lazarista razasutih po tamošnjem vrlo velikom području.
Protukršćanski vladini progoni posebno su se pojačali 1811. pa su misionari pastoralno djelovali u tajnosti, često se skrivajući u planinama. O. Cleta vlasti su pronašle 1819., a sljedeće je godine proglašen krivim za obmanu kineskoga naroda jer je propovijedao kršćanstvo. Polagano je zadavljen konopom dok je bio vezan na križu u Wuchangu kod Wuhana. Blaženim ga je proglasio papa Leon XIII. g. 1900., a svetim sv. Ivan Pavao II. g. 2000. zajedno s još 33 misionara i 87 kineskih katolika koji su bili mučeni u vrijeme dinastije Qing (1644. – 1911.). Vrijedi spomenuti da su gotovo sve bolnice u Wuhanu koje se bore protiv koronavirusa osnovali katolički misionari: talijanski biskup Eustachius Zanoli, talijanski franjevac o. Pascal Angelicus Melotto i njegova redovnička subraća, kao i sestre franjevke.
