U aktualnim raspravama o infekciji koronavirusom posebno je naglašeno pranje i dezinfekcija ruku kao jedan od načina prevencije prijenosa infekcije. Istraživanja pokazuju da »novi« koronavirus SARS-CoV-2 (SARS-coronavirus-2), koji se uglavnom prenosi kapljično pri kihanju i kašljanju, kao i neizravno preko kontaminiranih ruku izlučevinama oboljele osobe, može preživjeti nekoliko sati na površinama kao što su stolovi i ručke na vratima, mobiteli i slično. Dodirom rukama virus se prenosi na površine, ali i s površina na sluznice, što može biti izvor infekcije. Činjenicu da su kontaminirane ruke najveći prijenosnici infekcije potvrdio je još u 19. stoljeću mađarski ginekolog i porodničar Ignaz Philipp Semmelweis koji je 1847. otkrio da se infekcija koja uzrokuje babinju groznicu od koje su masovno umirale rodilje prenosi kontaminiranim rukama te predložio obvezno pranje i dezinfekciju ruku klornom vodom. Primijetio je da pranje ruku prije obavljanja poroda smanjuje smrtnost majki pri porodu za oko 90 posto. Koža je fizička barijera za prodor brojnim mikroorganizmima, a dnevno se na njoj nastani 200-tinjak vrsta. Neke od njih su potencijalni uzročnici bolesti i mogu se u određenim slučajevima preko kontaminiranih ruku unijeti dublje u organizam kroz sluznicu dišnoga ili probavnoga sustava, spojnice oka ili oštećenu kožu te izazvati bolest.
Tijekom svakodnevnih aktivnosti na rukama može biti više od 3000 raznih mikroorganizama, od kojih neki mogu biti prijenosnici crijevnih, dišnih i kožnih zaraznih bolesti. Upravo je pranje ruku jednostavan i učinkovit postupak koji uvelike smanjuje mogućnost prijenosa infekcije. S ciljem promocije pranja ruku sapunom i vodom, od 2008. godine 15. listopada slavi se i kao Svjetski dan pranja ruku da bi se povećala svijest o važnosti pranja ruku za zdravlje. Cilj je potaknuti svaku zemlju da analizira običaj pranja ruku svojega stanovništva jer rezultati istraživanja pokazuju da higijenske navike pranja ruku nisu razvijene na potrebnoj razini. Glavna je poruka da je pranje ruku toplom vodom i sapunom najisplativija zdravstvena intervencija.
Prema podatcima američkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), redovito pranje ruku može spriječiti oko trećinu slučajeva infekcija probavnoga sustava te petinu slučajeva bolesti dišnoga sustava. Istraživanja diljem svijeta pokazala su maleni postotak (do 34 %) ljudi koji pravilno peru ruke nakon uporabe toaleta, nakon kontakta sa stolicom ili povraćenim sadržajem u djece, prije svakoga kontakta s hranom. Pranje ruku sapunom i vodom rezultira rastapanjem masnoća i prljavština koje nose većinu mikroorganizama te ostavlja ruke čistima. Za pranje ruku najbolji je tekući sapun, a ako se upotrebljava čvrsti, treba ga poslije uporabe isprati pod mlazom vode i staviti u posudicu za sapun da se ocijedi i osuši da se na njemu ne zadržavaju bakterije. Antibakterijski sapuni nisu ništa učinkovitiji od kombinacije običnoga sapuna i vode u uništavanju mikroorganizama. Ti sapuni sadrže antimikrobne kemikalije triklosan i triklorkarban, za koje brojni znanstvenici navode da imaju štetno djelovanje na ljudski organizam te preporučuju zabranu triklosana u proizvodima za higijenu. U slučajevima kada u blizini nema vode i sapuna, može se uporabiti dezinfekcijsko sredstvo, a pritom je važno sredstvo nanijeti na suhu kožu i trljati otprilike 20 sekundi dok se ne upije i ruke posuše.
