Povećan broj zaraženih, koji svakodnevno objavljuju krizni stožeri, pa i u Hrvatskoj, ne mora biti posljedica širenja zaraze, nego je rezultat povećanoga broja testiranja. U nekim je zemljama broj testiranja, što ciljanih, što nasumičnih, utrostručen. I Hrvatska je pod pritiscima i prigovorima iz Europske unije morala povećati broj testiranja, koji sada iznosi tek oko 40 tisuća testova na milijun stanovnika. To je daleko najniža stopa testiranja u Europi i u zapadnom svijetu. Više se testiranja provodi u Uzbekistanu, Bocvani, Gabonu… U susjednoj Bosni i Hercegovini broj testiranja iznosi 56 tisuća na milijun stanovnika, u Sloveniji je stopa testiranja dvostruko veća, a u Srbiji iznosi više od 100 tisuća testova na milijun stanovnika.
No čini se da nema opravdanoga razloga za povećan broj testiranja. Japan je najbolji primjer za pragmatičan odnos prema testiranju. U toj se zemlji testira četiri puta manje nego u Hrvatskoj! I tako već mjesecima, bez ikakvih mjerljivih zdravstvenih posljedica. U Japanu se ne provodi masovno testiranje, nego se pokušavaju locirati klasteri zaraza. Takvu strategiju opravdava Haruka Sakamoto, liječnica i profesorica na sveučilištu Keio: »Broj izvršenih testova nije izravno povezan s najvažnijim ishodom, mortalitetom, dakle testiranje ne pridonosi spašavanju života.«
Hrvatska treba slijediti japanski primjer i ne bi trebalo popuštati pred pritiscima Svjetske zdravstvene organizacije ili Europske komisije da se pod svaku cijenu poveća broj testiranja. Broj mrtvih u Hrvatskoj (41) u kolovozu vrlo je sličan broju preminulih za vrijeme paničnoga uvođenja karantene (počevši evidenciju s nultim pacijentom). Međutim, broj pozitivnih danas je i do tri puta veći od maksimalnih vrijednosti u ožujku i travnju. Velikim dijelom zbog toga što je Hrvatska pristala povećati broj testiranja. Dobro je da biokemijska pohlepa za testiranjem nije započela prije turističke sezone jer bi zbog virtualnih brojaka Hrvatska odavno završila na crvenim listama. Ovako je dio važne gospodarske djelatnosti spašen, zdravstvenih posljedica nema, a »škrtarenjem« na testovima uštedio se znatan dio državnoga proračuna. Dosad je u Hrvatskoj obavljeno gotovo 170 tisuća testiranja, a ukupna je cijena takve molekulske dijagnostike veća od 100 milijuna kuna. Ne uključujući nabavu takozvanih PCR uređaja za testiranje i ostale skrivene troškove.
Procjenjuje se da je u čitavom svijetu, a prednjače Sjedinjene Države, Kina i Rusija, potrošeno više od 5 milijardi američkih dolara za uzete brisove nazofarinksa i izvršene testove. Osim standardnih RT-PCR testova, prodaju se i testovi na antitijela, brzi dijagnostički setovi, takozvani POC laboratorijski testovi… Čini se da je u iščekivanju »konačnoga« proizvoda ove pandemije, a to je cjepivo, medicinska industrija ponudila privremeni proizvod za brzu zaradu. Stoga ne čudi povik Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa iz sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije: »Naša ključna poruka svima je: testirajte, testirajte, testirajte!«
Sve veći broj pozitivnih rezultata testiranja stvara nervozu u društvu pa sve veći broj ljudi dragovoljno pristaje na testiranje. Iako nemaju nikakve simptome, iako su mladi… Rezultat su skokovite brojke kojima mogu i moraju upravljati mjerodavne institucije. Pozitivni se ljudi, nažalost, neodgovornim rječnikom stručnjaka proglašavaju oboljelima, čime se stvara informacijski kaos i dodatna panika. Nikada se stanje, bez kliničke slike, u povijesti medicine nije nazivalo bolešću. S takvim poremećajem definicije čitavo društvo može biti hospitalizirano.
Na kraju, ali ne manje važno, otkriveno je da su mnogi dijagnostički testovi na tržištu prilično nepouzdani. Najprije su na ispitu pali testovi na antitijela, čija je namjena bila provjeriti udio ljudi koji su već preboljeli COVID-19. No uskoro se pokazalo da su testovi nedovoljno specifični i često prikazuju lažne negativne rezultate. O tome se službeno izjasnila i mjerodavna kolaboracija »Cochrane«, američka agencija za hranu i lijekove (FDA)… Nakon fijaska testova na antitijela, svijet je ostao bez alata kojim bi se mogla procijeniti prokuženost stanovništva koronavirusom.
No lažno negativne i lažno pozitivne rezultate produciraju i standardni PCR testovi, što znači da su svakodnevna izvješća kriznih stožera širom svijeta netočna (New England Journal of Medicine 2020, 383, e38). Udio lažno negativnih rezultata, od testa do testa, može iznositi i do 37 posto! Udio lažno pozitivnih rezultata mnogo je manji (do 5 posto), a to znači: što više testiranja, to više pogrješnih brojaka. Posebno zabrinjava što ni jedna mjerodavna institucija na svijetu nije provela validaciju kliničke osjetljivosti komercijalnih testova kod ispitanika bez simptoma. Drugim riječima, rezultati testiranja podložni su krivim interpretacijama, ali i manipulacijama. To je još jedan razlog zbog kojega bi Hrvatska trebala smanjiti intenzitet testiranja na SARS-CoV-2 i prestati s neselektivnim testiranjem zdravih ljudi.
