Zemljopisna područja oko rijeka u Hrvatskoj obično se nazivaju po njima, pa tako imamo Podunavlje oko Dunava, Podravinu oko Drave, Posavinu oko Save i slično. Izuzetak je, zasigurno ne jedini, rijeka Lika koja izvire u podnožju Velebita na nadmorskoj visini od oko 600 m s dužinom od 78 km, jer se područje i sva mjesta oko nje ne smještaju u »Polikovlje« ili »Polikovinu«, nego jednostavno u istoimenu povijesnu regiju u jugozapadnom dijelu Hrvatske bez prefiksa i sufiksa – Liku.
Dakle, u Lici nedaleko od rijeke Like na zapadnom dijelu Ličkoga polja u Ličko-senjskoj županiji smjestio se i Perušić, udaljen 15-ak kilometara od Gospića, gradić i općinsko središte do kojega je zahvaljujući autocesti Zagreb – Split doista jednostavno i lagano doći. Osim toga, na pogodnom je zemljopisnom položaju jer je prometno povezan i s obližnjim Otočcem, kao i udaljenijim Šibenikom, Zadrom, Rijekom, što je i s turističkoga motrišta gotovo idealno jer se osim njegovih znamenitosti: jedinstvenoga špiljskoga parka Grabovače koji se sastoji od šest špilja i jedne jame, župne crkve Uzvišenja sv. Križa, jednoga od najljepših i najvrjednijih sakralnih objekata u Lici, glasovitoga Kosinjskoga mosta preko rijeke Like izgrađenoga po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, Pisanoga kamena iz 4. st. sa starorimskim natpisom na latinskom jeziku, Jele cara – najvećega stabla jele u Europi i drugoga, u njegovoj blizini nalaze nacionalni parkovi: Plitvička jezera, Sjeverni Velebit i Paklenica. Današnjoj općini, koja je, nažalost, među najslabije naseljenim općinama u Hrvatskoj, pripada 19 naselja i po popisu stanovništva iz 2011. godine imala je oko 2600 stanovnika, ali danas je taj broj puno manji, a samo mjesto prema popisu iz 2011. ima oko 850 stanovnika. Najveći broj stanovnika u novijoj povijesti Perušić je imao 1971. – 1343. Općinski grb je štit u kojem se u plavom polju nalazi zlatni lav koji drži srebrno pero.
Na današnjem središnjem Trgu popa Marka Mesića, uz crkvu sv. Roka, obnovljenu prošle godine, dominira Hrvatski seljački dom, malo podalje općinska zgrada s matičnim uredom, pa pošta, u blizini je u Ulici kralja Tomislava i vatrogasna postaja, dječje igralište pokraj crkve, ambulanta, nekoliko prodavaonica i, dakako, nezaobilazni kafići. Mnogi će s razlogom pomisliti da je zbog lokacije crkvica sv. Roka župna crkva jer je tako u većini, i to ne samo hrvatskih naselja, no ona je izgrađena puno kasnije od župne crkve sv. Križa, o čemu govore uklesane riječ na kamenoj ploči iznad ulaznih vrata: »Pomoću Boga i naroda sagradio župnik i podarhiđakon Franjo Kovačić 1904.-1905.«. Riječ je, zapravo, o kapelici u središtu mjesta, koju je nakon dovršetka gradnje g. 1905. blagoslovio Franjo Canjuga, župnik u Gospiću i arhiđakon ličko-krbavski. U njoj se redovito slave mise nedjeljom i blagdanima u 9 sati, što župljanima, očito, odgovara te je uglavnom uvijek popunjena, a u drevnoj župnoj crkvi na rubu naselja redovite mise su u 11 h. Ona se svojim veličanstvenim izgledom nedaleko od brda na kojem su ostatci »Turske kule« svakomu posjetitelju jednostavno nameće i privlači pogled. Izgrađena je u 17. st. na mjestu starije srednjovjekovne gotičke crkve, s primjesama kasnobaroknoga stila, dužine 42 m. Jednobrodna je i ima ukupno devet baroknih oltara: glavni i po četiri oltara sa svake strane lađe. Nakon g. 1527. bila je preuređena u džamiju, o čemu svjedoče neki očuvani detalji, a svakako je važno spomenuti da se čak 28 interijernih elemenata nalazi na popisu spomeničke kulture. Iznad crkvenih vrata u kamenu je uklesan natpis na latinskom jeziku »IN HOC SIGNO VINCES«, što znači: »U ovom ćeš znaku pobijediti«, što simbolički govori o pobjedi križa nad polumjesecom, tj. kršćanstva nad islamom na tim prostorima. Njezinoj bogatoj povijesno-kulturnoj baštini pripada zvonik s gotičkim dovratnikom i napisom iz 1698. Njezin zvonik krasi križ stare zagrebačke katedrale, koja je izgorjela u požaru g. 1863.
Od sakralnih zdanja u perušićkoj se župi nalaze još i kapele sv. Vida u selu Kvarte, sv. Marije Magdalene u Kosi/Selištu, Gospe Karmelske u Žegaru, sv. Jelene u Malom Polju, sv. Marka u Sv. Marku i Presvetoga Trojstva u Podovima.
Dolazak župnika Josipa Štefančića prije godinu i pol dana za duhovnu i materijalnu obnovu značio je »prebacivanje u šestu brzinu«, pa su tako uz niz pastoralnih aktivnosti za kratko vrijeme prošle godine na području župe osim spomenute kapele sv. Roka obnovljene i kapele sv. Vida, koja je podignuta g. 1922., sv. Jelene, o kojoj govori natpis »Pomoću Boga na čast sv. Jeleni sagradi Malo Polje 1927. god.«, i Presvetoga Trojstva – jedina gotička crkva očuvana na tom području koja najvjerojatnije potječe iz 15. stoljeća.
Nekako je ta svojevrsna bujica župnih aktivnosti i očekivana jer ipak je župnik domaći sin rođen 1969. u Kosinjskom Bakovcu u susjednoj župi Kosinj, poznatoj po glasovitoj prvoj hrvatskoj tiskari u kojoj je tiskana i prva knjiga na hrvatskom jeziku g. 1483. »Misal po zakonu rimskoga dvora«. Nakon završene osnovne škole u Kosinju odlazi u zadarsko sjemenište, a nakon što je odslužio JNA u kažnjeničkoj četi na Kosovu zbog »moralno-političke nepodobnosti«, upisuje bogoslovni studij u Rijeci. Za svećenika Riječke nadbiskupije zaređen je u riječkoj katedrali sv. Vida 1995., a mladu je misu slavio tri dana prije »Oluje«. Bila je to prva mlada misa u povijesti kosinjske župe. Najprije je bio kapelan tri godine u Ogulinu, potom dvije u Gospiću, a kao župnik šest godina u Cvitoviću i Lađevcu pokraj Slunja. Premješten je zatim u Križpolje, odakle se skrbio i za župe Lipice i Stajnica u brinjskom području, gdje je ostao također šest godina. Onda je imenovan za koordinatora pastoralnoga centra na Plitvicama, gdje je u planu bila i gradnja crkve, ali je u međuvremenu perušićki župnik preminuo te je tako 2015. došao u Perušić.
Naslijedio je, bez pretjerivanja – perušićku legendu, Josipa Mustaća, 28. po redu perušićkoga župnika, koji je 40 godina župnikovao u iznimno teškim godinama komunističkoga totalitarizma od g. 1965. nakon što je imenovan za upravitelja župe Perušić i Kaluđerovac sve do smrti 15. siječnja 2015.
Perušić je po mnogočemu zanimljiv, npr. površina općine smještene između susjednih općina Gospić, Otočac i Plitvička jezera doista je velika, više od 300 četvornih kilometara. Čine je 19 sela i zaselaka s izrazito lošom demografskom slikom, a istodobno uz već postojeći vrtić, prošle su godine u mjestu otvorene i jaslice, financirane sa 50 posto općinskih troškova radi pronatalitetne politike, što je pokazatelj grčevitoga nastojanja načelnika općine u trećem mandatu Ivice Turića i njegovih suradnika, za koje mještani imaju samo riječi hvale jer osjećaju da nastoje svim silama unaprijediti cijelu općinu, što u tim okolnostima nije nimalo lagano. Među zanimljivostima vrijedi spomenuti da je Perušić iznjedrio nekoliko velikana, među kojima su npr.: Gašpar Perušić, banski namjesnik s prijelaza iz 18. u 19. st., zatim Juraj Juco Rukavina, hrvatski revolucionar, vođa Ličkoga ili Velebitskoga ustanka g. 1932. i kasnije ustaški pukovnik strijeljan 1945., Ana Karić, glasovita filmska, kazališna i televizijska glumica, koja je preminula 2014., i drugi. No posebno je zanimljiva, ne baš tako česta, isprepletenost općine i župe jer obnašatelji ključnih i odgovornih civilnih dužnosti istodobno su i iznimno zauzeti župni suradnici. To se lako osjeti i iz razgovora s nekima od njih.
Tako je ravnateljica tamošnje osnovne škole Snježana Milković ujedno članica župnoga pastoralnoga vijeća i redovito čita na nedjeljnim misama. Udovica je, majka dvoje djece, živi sa sinom, a kći joj je u Gospiću. »Trenutačno imamo 106 učenika iz mjesta, ali i iz okolnih sela, za koje je organiziran svagdašnji prijevoz koji plaća županija. Ne tako davno imali smo i četiri područne škole, ali, nažalost, sve su se ugasile. Učitelja je 20-ak skupa s administrativno-tehničkim osobljem, uvjeti za športske aktivnosti postoje, ali nisu primjereni jer je dvorana u lošem stanju, no krenut ćemo prema fondovima EU-a i nadamo se da će i ona doći na red nakon što se završi započeta obnove školske. Rado čitam na misi jer se vjera mlađim naraštajima treba svjedočiti i vlastitim primjerom. Inače čitamo uglavnom mi odrasli, a nama je najstarija i najčasnija starina Milan Ćulumović.«
Dipl. ing. šumarstva 28-godišnja Nada Marjanović tajnica je nedavno izabranoga župnoga pastoralnoga vijeća, a radi u općini kao projektna menadžerica za fondove EU-a, uz ostale službeničke poslove. »Članovi župnoga vijeća koje ima 18 članova raspoređenih u osam odbora izabrani su tajnim glasovanjem od svih župljana i u crkvi na misi prisegnuli su da će savjesno i pošteno obavljati povjerenu dužnost. Unatoč svim ‘crnim’ pokazateljima, mi smo najperspektivnija općina u Ličko-senjskoj županiji, o čemu govori i poslovna zona udaljena 3 km od mjesta, koja je zbog zemljopisnoga i prometnoga položaja popunjena već gotovo 70 posto. Trgovački lanac ‘Lidl’ u našoj blizini ima veliki logistički centar, koji zapošljava 150 ljudi, a uskoro namjerava proširiti još 50 posto kapaciteta, što znači barem još najmanje 50-ak novih radnih mjesta. To će biti pun pogodak, a posebice ako najviše državne vlasti krenu u realizaciju hidrocentrale Kosinj 2. To bi bio stvarni preporod ovoga kraja u svakom smislu, posebice što je već u tijeku program stambenoga zbrinjavanja po kojem općina daje zemljište, a ljudi dobivaju besplatno materijal za izgradnju kuća. Sve bi skupa moglo ne samo zaustaviti iseljavanje, nego i potaknuti povratak domaćih i dolazak ljudi iz drugih krajeva Hrvatske.«
Dane Milković, 57-godišnji umirovljenik, otac četvero djece, zadužen je u župnom vijeću za Caritas. »U mirovinu sam otišao iz Hrvatske vojske g. 2003., a sudjelovao sam u Domovinskom ratu od samih početaka do završetka. Kao umirovljenik imam više slobodnoga vremena pa se mogu ozbiljnije posvetiti župi. Ne treba se na ovom području čuditi veliku broju samačkih i starih domaćinstava s vrlo malim primanjima. Nedavno sam npr. za Crveni križ u četiri mala sela morao staviti na popis nužno potrebitih pomoći 20 osoba, u biti socijalnih slučajeva s manje od 1500 kn primanja. Moram spomenuti da nam osim Crvenoga križa pomaže i biskupijski Caritas, koji vodi župnik Luka Blažević u Ličkom Osiku i s kojim izvanredno surađujemo. Od ove godine dobivamo i sredstva iz EU-a. Konkretno, riječ je o novčanoj pomoći četiri puta godišnje. Namjeravamo u suradnji s općinom ustrojiti i pomoć u kućanstvima, što znači redovite posjete starima i osamljenima i u najzabačenijim zaseocima.«
Beba Romac, vjeroučiteljica u perušićkoj osnovnoj školi, završila je bogoslovni fakultet u Splitu: »S ponosom ističemo da doslovce 100 % djece pohađa vjeronaučnu nastavu u školi, svi – njih 106 od 106! Lijepo je biti vjeroučiteljica u Perušiću jer su međuljudski odnosi među nastavnicima izvanredni, a velik dio kolega nastavnika ide u crkvu. Za Božić i druge velike crkvene blagdane obvezno priređujemo igrokaze na radost svih, i učenika i nastavnika. Osim toga, sudjelujemo na vjeronaučnim olimpijadama; ove smo godine domaćini biskupijske olimpijade, koja će biti početkom ožujka. Očekujemo raširenih ruku i otvorenih srca učenike iz 25 osnovnih i srednjih škola. Svi se naši učenici hrane u školskoj kuhinji, a onoj djeci čiji roditelji ne mogu platiti pomaže Crveni križ.«
Milan Milić Hećimović župnikova je »desna ruka«, u šali ga zovu »kapelanom«. U mirovini je, a supruga inženjerka radiologije radi u Općoj bolnici u Gospiću. »Bio sam sa župnikom na blagoslovu obitelji pa točno mogu reći kako župa Perušić, kojoj pripadaju sela Prvan Selo, Bukovac, Kalaura, Varoš, Konjsko Brdo, Kvarte, Studenci, Sveti Marko (Markovo Selo), Mezinovac, Kaniža, Malo Polje, Janjačka Kosa, Ivčević Kosa i Perušićka Kosa, ima 1467 župljana u 527 kućanstava. Župa je velika prostorno, npr. od središta do Kose im više od 15 km. Nekada, prije rata, župniku je za blagoslov obitelji i kuća u Studencu, Sv. Marku i Mezimovcu trebalo tri dana, a ove smo godine obišli sve za pet sati, što je pokazatelj koliko je ovaj kraj opustio i ispraznio se. No dolaskom svećenika sve je živnulo, a nada umire posljednja! Prošle je godine bilo ukupno šest vjenčanja, 41 sprovod, 19 krštenih, 10 prvopričesnika i 15 krizmanika. No ove se godine na župnom vjeronauku priprema 22 kandidata za prvu pričest, a devet za krizmu.«
Predsjednik KUD-a »Perušić« 56-godišnji Emil Paral ujedno je orguljaš i voditelj crkvenoga zbora. »U KUD-u, očekivano, njegujemo najprije izvorni lički folklor, ali i folklor drugih hrvatskih krajeva. Pohvalno je što nam općina daje ‘vjetra u leđa’ pa imamo vlastite prostorije u kojima se redovito okuplja 30-ak mladih i 25 malih folkloraša. Veći dio njih su i članovi crkvenoga zbora. Istina, djelatnik sam u HŽ-u pa ne uspijevam svirati na svim liturgijskim slavljima, ali snalazimo se. U zboru nas je 20-ak, pjevamo dvoglasno, a probe imamo obično prije blagdana. Orgulje u župnoj crkvi, izgrađene g. 1888., u dobrom su stanju, obnovljene su 2005., a po potrebi sviram i na električne. Htio bih spomenuti da se osim u KUD-u mladi okupljaju i u ovdašnjem nogometnom klubu.«
Onaj bez kojega se ništa ne događa u župi, koji vodi ministrante, uređuje župnu mrežnu stranicu, pomaže u uređivanju novopokrenutoga župnoga lista »In hoc signo vinces« i doslovce radi sve što je potrebno maturant je gospićke gimnazije Karlo Špoljarić. Skroman, radišan, pomalo samozatajan mladić iz obitelji je sa sedmero djece, među kojima je najstariji, a nada se da će nakon mature kao kandidat Gospićko-senjske biskupije nastaviti bogosloviju u Rijeci. »Čekam s nestrpljenjem taj trenutak jer ga već dugo priželjkujem. Usputno naša biskupija trenutačno ima pet bogoslova, četiri u Rijeci i jednoga u Zagrebu, i tri sjemeništarca u Zadru. Trojica svećenika, jedan kapucin, pavlin i dijecezanski svećenik Požeške biskupije, podrijetlom su iz Perušića, iako nisu tamo rođeni.«
Na odlasku iz toga lijepoga, ali u mnogočemu izranjenoga hrvatskoga kraja i rastanka s čvrstim i ponosnim, ali pitomim i gostoljubivim ljudima, teško im je poželjeti koju želju jer puno im je toga potrebno. Možda je najbolje tek imati na umu stih pjesme »Perušiću grade«, koju je napisao Blaž Žarak: »Perušić je tvrdi orah sa ljuta kamena / Nek svi znaju i poručuju svima / Oj Hrvati, mili rode, vratite se / Lika vas zove, a Perušić vas prima!«
