Zavjeti i pobožnost Blaženoj Djevici Mariji svojstveni su brojnomu hrvatskomu puku. Mnogi u tišini i diskreciji štuju marijanske blagdane, pohode marijanske crkve, zavjetuju se, mole, zahvaljuju Majci Božjoj. Među njima je i primarijus Ivan Barišić, doktor medicine, specijalist interne medicine, subspecijalist nefrologije. Voditelj je Odjela za dijalizu KBC-a Zagreb. Rođen je 1955. u Posušju.
»Potječem iz vjerniče obitelji te me u mladosti majka poticala na molitvu i zagovor Blaženoj Djevici Mariji«, svjedoči dr. Barišić, koji je i član Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva. »Moja majka sada ima 88 godina i svaki dan moli krunicu i moli se Gospi za svu našu obitelj. Osjećam dok god ona tako iz srca moli da su mnoge njezine molitve i želje uslišane i da sam ja puno dobroga postigao po Gospinu zagovoru. Tako sam od mladosti počeo prakticirati marijanske pobožnosti. Molitva i zavjet Gospi već su ukorijenjeni u moja svakodnevna razmišljanja, a dani Velike i Male Gospe samo su kruna moje zahvale za sve utjehe i nade koje mi Gospa s pouzdanjem pruža.«
Samozatajni dr. Barišić odgojen je u obitelji koja je svjedočila svoj vjernički i nacionalni identitet u »olovnim komunističkim vremenima«. Po dolasku iz Rakitna u Posušje, u novu župu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, višečlana obitelj Barišića na čelu s otcem Jozom zauzimala je prve crkvene klupe u župnoj crkvi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije ranih sedamdesetih. »Sve je poteklo iz obitelji jer to je temelj, a ostalo je samo nadogradnja«, ističe dr. Barišić. »Od mojih mladenačkih dana roditelji su se molili Majci Božjoj u našoj svakidašnjoj molitvi. I ja svake godine redovito povodom Uznesenja Blažene Djevice Marije odlazim u neko marijansko svetište, kao i o Rođenju Blažene Djevice Marije i o Bezgrješnom začeću. Doduše, u posljednjih dvadesetak godina zbog radnih obveza ili vezano uz godišnji odmor to uglavnom bude u Međugorju, Posušju, Remetama, Mariji Bistrici, Čučerju, franjevačkom samostanu u Dubravi ili nekoj drugoj crkvi u Zagrebu. Marijanska svetišta daju mi snagu, bez obzira u kojem bio, na Trsatu, Aljmašu, Fatimi.«
O svom svakidašnjem poslu i vjeri dr. Barišić kaže: »Kroz svakodnevni rad s teškim bolesnicima sve više shvaćam koliko je važno imati Onoga u koga se bezrezervno čovjek može pouzdati te se iz mojih usta često čuje: Majko Božja, Majko mila – pomozi nam!«
Rekao je i da članovi Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva svake godine prilikom izleta ili hodočašća diljem Hrvatske nastoje posjetiti neku marijansku crkvu i sudjelovati na misi. »Svake godine organizirano kao društvo prisustvujemo na misi u našoj katedrali i procesiji sa zahvalom nebeskoj zaštitnici Zagreba Gospi od Kamenitih Vrata. Znam da je Gospa naša najveća zagovornica kod svoga Sina i da nas čuje i kada se molimo bilo gdje. Jednostavno rečeno, osjećao bih se prazno i kao da sam je izdao kada ne bih na dan njezina uznesenja sa svojom obitelju i prijateljima, poštujući epidemiološke preporuke, došao do njezina svetišta unatoč novonastaloj epidemiološkoj situaciji izazvanoj pandemijom koronavirusa.«
Dr. Barišić je 1979. diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Specijalizaciju iz interne medicine završio je 1992. u Zagrebu, a subspecijalistički je ispit položio 2004. Naziv primarijusa stekao je 2012. Dugogodišnji je član Hrvatskoga liječničkoga zbora i Hrvatskoga društva za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju, član je Europskoga društva za dijalizu i transplantaciju – EDTA, Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva i Hrvatskoga društva farmakologa.
Na putu izmjenjujem periode molitve krunice, razmišljanja o raznim stvarima u životu kao i većina laika (zdravlje, obitelj, posao, vlastiti propusti i grijesi itd.), a dio puta ne razmišljam ni o čemu. Ovo zadnje me je svojedobno mučilo jer sam mislio da ‘gubim vrijeme’ ne kontemplirajući i ne moleći, ali sam s vremenom to prihvatio kao period mentalnoga odmora tijekom hoda.
