Različiti su motivi koji čovjeka potiču na molitvu. Netko molitvi pristupa iz utilitarističkih motiva. Nekima je molitva bijeg u osjećajnost ili pak puka terapeutska stvarnost. Molitva može biti put k Bogu, ali se može razviti i u devijantne forme. Ispravna molitva provjerava se kroz praktičnu ljubav. Autentična molitva budi u molitelju goruću ljubav za služenje u Crkvi, preobražava ga, ima temeljnu društvenu dimenziju: odgovornost za drugoga po uzoru na Isusa Krista kojega molitva ne udaljava od ljudi, nego ga približava ljudima.
Ima osoba koje ponajprije mole da dobiju što žele, a i ne pomišljaju na čast i slavu Božju ili pak do nje veoma malo drže, veli sv. Ivan od Križa. Umnažaju »svoje prekomjerne molbe za ono što žele, a bolje bi bilo da te molbe zamijene sa za njih mnogo važnijim molbama kao što su – da istinski očiste svoju savjest i da se stvarno založe u poslu svojega spasenja, zapostavljajući sve ostale svoje želje koje ne spadaju na to, i na taj bi način postigli sve što im je potrebno mnogo bolje i brže…« (3 U 44, 1).
U svem svojem življenju, pa tako i u molitvi, kršćanin treba »najprije tražiti kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a ostalo će mu se nadodati« (Mt 6, 33). To je ono što je Bogu »najviše na srcu« i »po njegovu ukusu« i tko tako moli, dobit će od Boga – tvrdi mistični naučitelj – ne samo što traži, to jest svoje spasenje, nego i ono što Bog vidi da mu je potrebno i dobro, makar ga za to i ne molio.
To daje razumjeti i zgoda o kralju Salomonu, koji je »pogodio tajnu uspjeha te je molio ono što se Bogu svidjelo, to jest mudrost da pravedno sudi njegov narod, a Bog mu je odgovorio: »Budući da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja, i jer nisi tražio duga života, nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstvo, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neće imati ni oni koji dođu poslije tebe« (2 Ljet 1, 11-12). I održa obećanje te mu upokori neprijatelje tako da su mu svi okolni narodi plaćali danak i nisu ga uznemirivali« (ib., 2).
Tražiti najprije kraljevstvo Božje ne znači ništa drugo doli tražiti ono za što je Isus došao, a to je da bi ljudi imali život, život u izobilju (usp. Iv 10, 10). Drugim riječima to znači tražiti ono jedino što je čovjeku u konačnici potrebno i za tim čeznuti: život u punom zajedništvu s Bogom po jedinstvu s Kristom, što dovodi do »potpune radosti« (Iv 16, 24) i potpunoga ostvarenja čovjekova bića.
