U župnoj crkvi Svih svetih u Blatu nalazi se klasicistička kapela sv. Vincence, ranokršćanske mučenice iz 3. st. Kapela je građena od 1795. do 1814. godine na mjestu nekadašnjega oltara sv. Antuna Padovanskoga. Izgradio ju je majstor Pavao Bertopelle s Hvara.
Sv. Vincenca zaštitnica je i najveća svetinja Blata. Njezino je tijelo preseljeno brodom korčulanskoga biskupa Gašpara Bebana na Korčulu g. 1792. To je ostvareno zauzimanjem zadnjega korčulanskoga biskupa Josipa Koserića (+1802.), svećenika Ivana Pinellija iz Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu i dozvolom pape Pia VI. (1717. – 1799.). Prvotno se tijelo mučenice nalazilo u katakombama u ulici Portuese, a u 7. st. je preneseno u grobnicu ispred crkve sv. Praksate (u blizini bazilike Santa Maria Maggiore) u Rimu. Zauzimanjem zagrebačkoga kanonika don Frane Lučića lijes s tijelom svetice prenesen je u Prigradicu 7. travnja 1795., a u procesiji do Blata sljedećega dana. Drveni lijes s pet pečata dopremljen je iz Rima s tijelom sv. Vincence koja je bila odjevena u zlatom i srebrom izvezene haljine. Kod završetka radova na njezinoj kapeli g. 1814. obnovljen je vosak kojim je tijelo bilo zaštićeno, a ona je prebačena u novi mramorni sarkofag, u kojem se i danas nalazi u kapeli na mramornom oltaru s dva alabastrena anđela. Na vrhu sarkofaga postavljena su dva razigrana anđelčića. Vratašca s natpisom »s Vincentia m« napravljena su od zlata i ukrašena reljefnom štukaturom. Iza sarkofaga na začelnom zidu kapele nalazi se slika sv. Antuna Padovanskoga, spomen na nekadašnji njegov oltar na istom mjestu.
Sarkofag s moćima svetice iznosi se iz župne crkve svakih 100 godina i nosi u procesiji kroz grad na dan 28. travnja (blagdan je od g. 1801. zbog korizme sa 8. premješten na 28. travnja). Nakon procesije 28. travnja 1995. i sudjelovanja oko 8500 vjernika misu je predvodio kardinal Franjo Kuharić.
