Svaki čovjek stvara povijest, a hoće li i kako ona biti očuvana za budućnost i dostupna javnosti ovisi i o svakome osobno – egida je koja vodi i pokreće digitalnu platformu Topoteku, koja od ove godine ima i hrvatsko sučelje. Topoteka je alat koji je potekao iz Austrije, a omogućuje na jednostavan način digitalizaciju i objavljivanje raznovrsnih povijesnih izvora poput dokumenata, fotografija i audiovizualnih elemenata. Na toj digitalnoj platformi za stvaranje mrežnih arhiva lokalne povijesti za sada ima i 25 hrvatskih digitalnih zbirki, a među njima se može pronaći topoteka Marije Bistrice s mnogim materijalima o tamošnjoj bazilici. Mogu se pogledati fotografije posjeta sv. Ivana Pavla II. i drugih hodočašća u to svetište u Hrvatskom zagorju, dokumenti iz svetišta i lokalne zajednice…
U Hrvatskoj o Topoteci brigu vodi neprofitna udruga »Icarus Hrvatska« koja je posvećena istraživanju povijesnoga nasljeđa, promicanju dostupnosti arhivskih izvora preko novih tehnologija i razvoju suradnje na području kulturne, znanstvene i stručne djelatnosti. Njezina predsjednica arhivistica dr. Vlatka Lemić za Glas Koncila je pojasnila: »Topoteka je suradnička digitalna platforma, otvorena je svima. Svatko može pokrenuti svoju zbirku – bilo da je riječ o nekom muzejskom, institucionalnom ili samostanskom arhivu, pojedinoj manifestaciji ili kulturnom događaju, lokalnoj povijesnoj temi ili fenomenu, kulturnoj vrijednosti crkava i samostana. Na platformi uz raznolike izvore svatko može ispričati vlastitu priču. Uz to alat omogućuje uključivanje i interaktivnih sadržaja, dvosmjernu komunikaciju, organiziranje virtualnih izložaba, organiziranje kvizova.«
Kako je riječ o projektu koji je rasprostranjen u Europi, ima mnogo primjera iz Češke, Švicarske, Italije i Španjolske u koje su uključeni samostani i crkve, pa se tako mogu vidjeti različite stvari. Primjerice, u Austriji su uspjeli virtualno rekonstruirati jedan samostan, a dokumente su primali preko Topoteke. Također, u Španjolskoj je bogoslovija biskupije Bilbao otvorila svoju topoteku na kojoj prikazuje povijest svoje ustanove, mnogobrojne fotografije zgrada i bogoslova iz šezdesetih godina prošloga stoljeća. »I crkvene institucije žele pokazati široj javnosti kako žive danas i kako su živjele u proteklim desetljećima, tko su ljudi koji su odredili tu povijest… Posebice u Hrvatskoj najstarije gradivo čuva se u crkvenim arhivima i baštini«, rekla je dr. Lemić, napominjući da se topotekom jača multikulturnost, različitost baštine i duh Europe.
Oni koji se žele uključiti naići će na vrlo dostupan alat, koji je smišljen da ga mogu oblikovati i školska djeca, ali i umirovljenici, kako je i slučaj u Hrvatskoj. »Ako se netko želi uključiti, treba ispuniti obrazac za registraciju topoteke u kojem se traži ime njezina voditelja, ubrzo se dobije obrazac uvjeta uporabe te detaljne informacije o administriranju, pravima, jer je važno da postoji osoba koja je odgovorna za sadržaj i jamči istinitost informacija. Postoji i priručnik, a organiziramo i radionice za obuku kako prikupljati materijale, kako raditi opise na temelju arhivističkih standarda. Godišnji trošak održavanja servera i platforma iznosi 300 eura po topoteci, no često uspijemo preko različitih programa i natječaja pokriti te troškove da ne padnu na leđa administratora i pokretača topoteke.«
Osim postavljanja baštine u virtualnu stvarnost, topotekom se razvijaju i susreti uživo. »Ta digitalna arhiva potiče aktivnosti, daje prijedloge kako živjeti povijest, potaknuti ljude da istražuju povijest lokalnoga mjesta. Tako imamo primjere u Hrvatskoj gdje se okupljaju lokalne zajednice, donose svoje fotografije koje se skeniraju, školska djeca su uključena u oblikovanje sadržaja«, ističe arhivistica Lemić.
No pruža li objava na internetu konkurenciju »stvarnomu« iskustvu gledanja i obilaska pojedinih mjesta i kulturnih znamenitosti? »Virtualni svijet nikako nije zamjena za fizički svijet, ali treba iskoristiti prednosti tehnologije kako bi se poslale informacije do kojih bi se inače teško moglo doći. Ideja je da se otvore arhivi, da se ljudi potaknu da dođu do informacije, da se čuva baština i povijesni dokumenti«, poručila je čelnica “Icarusa Hrvatska”.
Postoje i mnogi drugi servisi na internetu, posebice na društvenim mrežama koje nude slične opcije, no dr. Lemić kaže da je važno da podatci budu objavljeni na topoteci jer oni jamče održavanje trajnosti i kontinuiteta u pogledu čuvanja gradiva, a bit će predstavljani i šire, preko europske digitalne platforme za kulturnu baštinu »Europeane«. »Društvene su mreže nestalne, svatko na njih može staviti što hoće, nema autentičnosti i provjere izvora. Treba imati odgovornost i jamčiti za podatke koji se prikupljaju za topoteku. Čuvanje na topoteci podrazumijeva i daje garanciju da će te objave ostati, želi se očuvati stalnost postavljenih materijala.«
Sugovornica ističe moderne tendencije u području kulturnobaštinskoga sektora u kojem se događa sve snažnije uključivanje i laika u te procese, ali uz potporu i podršku stručnjaka. »Kulturna baština snažan je katalizator za rast Europe, posebice u ovim teškim vremenima. Biće i duh Europe, njezin identitet sačuvat će kultura, a ne tek ekonomija i gospodarstvo, na što se stavlja snažan naglasak. Danas suvremeni trendovi u Europskoj uniji u središte kulturne baštine stavljaju cijelu zajednicu, ne samo upravno-administrativni dio. U priču moraju biti uključene posebne skupine, ruralne sredine, manje zajednice. Kada se govori o povijesti i ako se želi pružiti puna slika i dati rekonstrukcija nekoga događaja, to nije dovoljno samo iz rakursa administracije i uprave, nego prostor treba dati i tzv. malim ljudima s njihovim pričama i temama.«
Našu sugovornicu sve to potiče da se uključi jer joj je poznato da su u Hrvatskoj zbog povijesnoga konteksta i nedovoljno dobro razvijenoga zakonodavnoga okvira mnogi arhivi propali u proteklim desetljećima, a situacija je u specijaliziranim arhivima udruga, obitelji, kulturnih društava, prema njezinim riječima, još teža. Zato topoteka potiče pojedince da stvaraju povijest, a zajednice da čuva pamćenje.
