Ne treba danas posebno dokazivati da se, nakon dolaska na vlast u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskoga rata, komunistički režim brutalno obračunavao sa svim ideološkim neistomišljenicima, među kojima je Katolička Crkva bila na vrhu popisa »narodnih neprijatelja«. Na udaru su bile ne samo različite crkvene ustanove, biskupije, bogoslovije, katoličke škole, redovničke zajednice, glasila, karitativne udruge, vjeronauk, nego i gotovo svi biskupi, brojni svećenici i istaknuti katolički laici. Jugoslavenski (hrvatski) su se komunisti svim metodama, često i krvavim, sustavno trudili osloboditi narod od »religioznoga otuđenja«, kako je to sročio njihov ideološki guru Karl Marx u djelima: “Teze o Feuerbachu” i »Kritici Hegelove dijalektike i filozofije uopće«, iako u biti nije riječ o nekakvoj teorijsko-prometejskoj misiji, nego o običnoj, »prizemnoj« i u ljudskoj povijesti tako često viđenoj želji za ostankom na vlasti pod svaku cijenu. Tomu nije mogao izbjeći ni đakovački biskup Stjepan Bäuerlein, koji se jednostavno našao na hrvatskoj društvenoj i crkvenoj vjetrometini u tom povijesnom razdoblju, koje nimalo nije bilo sklono ni njemu ni njegovoj povjerenoj mu biskupiji.
Rođen je 3. kolovoza 1905. u Babinoj Gredi, gdje je završio osnovnu školu. Nakon isusovačke gimnazije u Travniku upisao je i završio Visoku bogoslovnu školu u Đakovu te diplomirao teologiju na zagrebačkom Bogoslovnom fakultetu 1937. Za svećenika je zaređen g. 1929. u Đakovu i kao kapelan pastoralno je djelovao po raznim župama đakovačke biskupije: Podcrkavlju, Novom Slankamenu, Tovarniku, Valpovu i Đakovu sve do 1934. kada je preuzeo vjeroučiteljsku službu također u Đakovu. Kraće mu je vrijeme bila povjerena tamošnja samostanska crkva Sestara sv. Križa posvećena Presvetomu Srcu Isusovu i nakon toga župa Petrovaradin II – Uzvišenja sv. Križa. Na đakovačkoj je bogoslovnoj školi i sjemeništu obavljao niz dužnosti: predavao je katehetiku, pedegogiku, govorništvo i homiletiku te bio prefekt, ekonom, duhovnik i rektor. Đakovačkim je biskupom postao 1951. nastavljajući dotadašnje zauzeto pastoralno djelovanje, među ostalim i duhovnika Marijine kongregacije, Križarskoga bratstva, malih križara, što je bio »magnum crimen« komunističkim vlastima i dr. Vizionarski je osnovao prvi Katehetski institut u Hrvatskoj nakon II. svjetskoga rata u samostanu redovnica križarica u Đakovu i Dijecezanski muzej sakralne umjetnosti u biskupskom dvoru.
Bavio se i znanstvenim radom objavljujući knjige i radove iz područja katehetike, crkvene povijesti i odgoja, prevodeći raznovrsne teološke članke, izdajući poslanice i priređujući molitvenike. Preminuo je 9. kolovoza 1973. godine u Đakovu u 68. godini života i 44. godini svećeništva i pokopan dva dana kasnije u kripti đakovačke katedrale.
Biskupu Bäuerleinu bila je dobro znana temeljna protuvjerska postavka nove komunističke vlasti te nije nimalo bio sklon suradnji s njom osim u krajnjoj nuždi. One su ga zbog toga smatrale, uz bok zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca, jednim od najekstremnijih protivnika pa su nastojale nad njim imati potpunu kontrolu sustavno prateći svaki njegov naum, pokret, izjavu, susret i sl. No različite stalne prijetnje i pritisci nisu biskupa nimalo pokolebali iako je Ozna/Udba, kasnije SDS, uspjela organizirati nevjerojatno silnu mrežu doušnika i suradnika oko njega. Sva su njihova izvješća pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu pod br. 1561 – RSUP SRH SDS, dosje – 302173. Međutim, treba odmah na početku istaknuti da sve zaključke koji se nameću temeljem izvješća treba uzeti s oprezom i zadrškom (lat. cum grano salis – ne držeći sve istinitim) jer je pozamašan broj stranica u dosjeu jednostavno uništen! Za to je zaslužan jedan od zasigurno najistaknutijih majstora povijesnoga revizionizma SDS-ov djelatnik Mate Grubić, rođen 20. listopada 1919. u Splitu, koji je u Zagreb na novu dužnost stigao sredinom 1966., a umro je 17. veljače 1992. Iskazao se u odabiru »neugodnih« dokumenata iz dosjea o nadbiskupu Alojziju Stepincu i prijedlozima za njihovo uništenje, za što je nagrađen stanom u središtu Zagreba blizu parka Zrinjevca. Nakon što je pročitao cijeli dosje on je u svom elaboratu »Iz predmeta BAUERLEIN STJEPAN izdvojene su stranice za uništenje« u 30 točaka naveo točno 120 »neugodnih« stranica osuđenih na prah i pepeo. Da se vidi SDS-ova metodologija rada u prikrivanju vlastitih tragova dovoljno je navesti tek nekoliko točaka:
»8. Prijedlog za otvaranje krivičnog postupka str. 79-80; 9. Prijedlog za saslušanje svjedoka str. 81-87; 20. Informacija UDB-e Osijek od 10.2.1966. str. 134-137; 21. Izvještaj suradnika 18.9.1964. str. 138-139…«
NASTAVLJA SE
