Počela me čitati mlada susjeda Renata! Sad, hajde, ovo »mlada« uzmite ajnštajnovski jer to što je 20 godina mlađa od mene ne znači da se i sama već ne bi mogla poloviti na dvije od dvadeset… Bilo kako bilo, kad je jučer naišla i ugledala obnovljeni GK u rukama moje Jelice, odmah ga je iznenađena prelistala pa se čak zainteresirala za moju rubriku i pročitala ju. »Jedva čekam da vidim što ćete ‘iz konzerve’ napisati sad o Božiću! Sigurno ćete nam se narugati i podsjetiti kako je nekoć davno, u vašem djetinjstvu, Božić bio pravi Božić, a ne ovo sad konzumersko ludilo. Jedva čekam! I još, jeste vidjeli što nam rade s tom koronom!? Dajte, pogledajte kad je Uskrs, da znamo kad će nam opet ‘prišarafit’ sav vjerski život i broj ljudi u crkvama, straaašno!« odverglala je sve bez uzimanja zraka, uzela GK pod ruku i otišla. A ja sam ostao glasno misliti, više za se, ali uz ženino uho…
Kakav Božić »nekoć davno«!? Možda onaj u doba moje babe Kate? Jer moj »davni« Božić bio je u jeku jedra komunizma, i baš smo ga »fino« slavili. Roditelji išli na posao, a mi u školu, jer ni hrabra mi mama nije baš svake godine usudila se izmisliti, na sam Božić lagati, kako sestra i ja imamo temperature i »gripovide«, u strahu da te poslije negdje na božićnoj misi ne vide. Ma, bio nam je Božić lijep, naravno, kakav bi drukčiji i bio, ali baš »božićna idila«… Tad pogotovo, ona se prizivala iz još davnijega doba, koje pamte tek »rijetki Jože«. A susjedica? Pa ona je svoje prve »pamteće Božiće« imala negdje u Domovinskom, kad je bilo »čupavo«, ali si mogao na sav glas slaviti hrvatski Božić. I nije morala u školu, naprotiv, svi pa i političari zaustavili bi sat i trčali u crkvu pred jaslice! A ne kao moja teta učiteljica, koja je na »božićnu misu« išla dva tjedna kasnije, u selo iza sedam gora i sedam mora, da ju ne vidi neka drugarica iz komiteta! Ma, ni jaslice nismo imali gdje kupiti. Kad nam se s onih švercanih talijanskih devi otkrhnula noga, tata nas je tješio da je i ona »od veselja malo popila pa se nagnula«… A danas, možeš djeci kupit jaslice pravije neg’ betlehemske! A i ta korona, što cvili susjeda, kao da to Isusu smeta pa se ne će roditi?! I to što ne možemo ići naokolo čestitarit po svim babama i stričevima, istina je, sad mi se srce steže od toga, ali dok sam bio klinac, koliko puta mi je išlo na živce da moram obići baš sve kuće i svu rodbinu koju sam viđao samo na Božić, umjesto da se igram s gumenim indijancem koji me čekao ispod bora!
»Joooj, Vilko!« uho ženino posta usta, »pa ti si stvarno… pa tvoja je emocionalna dob negdje na deset godina!« – Pa?! Da je bar na pet ili tri! Vidiš da korona ne ide na djecu, možda ju zavaram pa ne skuži da sam rizična skupina? Govorila je nama naša s. Bogoljuba da se »za Božić u svakome mora roditi dijete«! Možda je baš to najsigurnija zaštita od korone?
