»Mogu samo reći da nas je pogodila velika nesreća, da je mnogo crkvenih, ali i stambenih objekata srušeno. Još ne znamo za žrtve, ali dobili smo neke poruke da ima i pod ruševinama ljudi. Nadamo se da nisu teško stradali i da su živi«, tako je, objavljena na Facebook-stranici Sisačke biskupije, glasila prva reakcija sisačkoga biskupa Vlade Košića na razorni potres koji je, nakon slabijega potresa dan ranije, u utorak 29. prosinca pogodio čitav središnji dio Hrvatske, ali je najteže posljedice imao u Petrinji, Sisku i Glini te na čitavoj Banovini.
»Kao što smo bili zajedno i u ratu, kao što smo bili zajedno i u drugim teškoćama, u ovoj pandemiji, budimo zajedno i u ovom zlu«, rekao je sisački biskup Vlado Košić.
»Molimo za sve koji su pogođeni«, naglasio je biskup Košić i dodao: »Kao što smo bili zajedno i u ratu, kao što smo bili zajedno i u drugim teškoćama, u ovoj pandemiji, budimo zajedno i u ovom zlu, ovom potresu koji je pogodio najviše našu Sisačku biskupiju, ali i čitavu Hrvatsku, pogotovo na sjevernom dijelu.« Svijest o tome da je mnogo toga izgubljeno, ali i o tome gdje je izvor nade, sisački je biskup izrazio podsjećajući na riječi bl. Alojzija Stepinca: »Kad vam sve uzmu, imate dvije ruke; sklopite ih i bit ćete najjači.«
»Da nas Gospodin poštedi daljnjega trpljenja i stradanja«
Dan nakon potresa, kad je bilo jasno da su razmjeri tragedije mnogo veći nego što se u prvi mah moglo činiti, biskup Košić javnosti se obratio porukom u kojoj je pozvao svoju biskupiju i cijelu domovinu da taj dan, 30. prosinca, te posljednji dan u 2020. godini budu dani posta i molitve »da nas«, kako je poručio, »Gospodin poštedi daljnjega trpljenja i stradanja«. »Na žalost«, poručio je sisački biskup, »dogodilo nam se veliko zlo, potres u kojem su stradali mnogi naši vjernici i stanovnici, u Petrinji, Sisku i župama naše biskupije. Izražavajući sućut obiteljima stradalih, molimo za poginule! Također je mnogo naših ljudi ostalo bez krova nad glavom te žive u strahu od novih potresa, rušenja i uništenja njihove imovine, jedinoga doma koji imaju. Mi smo izgubili katedralu i još desetak crkava, ne računajući kapele, koje je potres uništio, a mnoge je još i teško oštetio. Molimo za snagu da to sve vjernički podnesemo i da u ovoj tragediji svi ostanemo hrabri i solidarni.«
Nadbiskup bi »najradije šutio«
Kao u nekom responzoriju, nadbiskupi i biskupi koji djeluju u hrvatskom nacionalnom biću kao da su odgovorili na vapaj sisačkoga biskupa. »Imamo štete i u Zagrebu, ali evo, u prvom redu mislimo sada na Sisak i čitavo to područje koje je zbilja pogođeno. Ono je tamo zadnjih desetljeća na razne načine pogađano, pa valjda će Bog iz ove kušnje, iz ove žrtve pokazati neku novu nadu«, poručio je u svojoj videoporuci, snimljenoj na dan potresa ispred zagrebačke katedrale, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Govoreći o nadi koju »daje ljudsko srce koje je u dubini otvoreno da čini dobro«, kardinal je također rekao: »To se očituje osobito u teškim momentima, mislim da će to i sada biti i u tom vidu, apeliram na solidarnost svih prema onima koji su najviše stradali, osobito prema obiteljima, djeci, mladima, starcima, bolesnicima i ostalim osobama.«
»Imamo štete i u Zagrebu, ali evo, u prvom redu mislimo sada na Sisak i čitavo to područje koje je zbilja pogođeno«, rekao je kardinal Josip Bozanić
»Ja sam tako potresen da bih najradije šutio, Bogu se molio, suosjećao s ljudima«, rekao je u programu Hrvatskoga katoličkoga radija na dan katastrofalnoga potresa predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Izrazivši blizinu sa svima, pogođenima i onima koji im pomažu, nadbiskup je rekao: »Ohrabri se, narode moj! Ohrabrite se, ljudi! Ima netko tko prati i ovo sve. Ima providnost Božja koja prati povijest pojedinaca i naroda.« Nadbiskup Puljić zaključio je s riječima Psalma: »Bog je utvrda naša. On je zaklon naš…«
Biskupi pozvali na vjerničku i ljudsku solidarnost
Premda se ovaj prilog ne bavi djelovanjem Caritasa u smislu konkretnih akcija, njihovih rokova i darovanih iznosa, nemoguće je ne utvrditi činjenicu da je upravo solidarnost izražena darovima tisuća vjernika i ukupnim djelovanjem Caritasa najsnažnije očitovala suosjećanje koje se riječima pokušalo izraziti. Možda je, na razini HBK-a, odlučnost da solidarnost s vremenom ne oslabi najbolje u jednu rečenicu sabio ravnatelj Hrvatskoga Caritasa mons. Fabijan Svalina. »Crkva svoje vjernike ne će ostaviti ni kad se ugase svjetla reflektora, kad dođu nove brige«, rekao je mons. Svalina, prema informacijama koje je za Hrvatski katolički radio dao tajnik HBK-a dr. Krunoslav Novak, tijekom obilaska stradalih područja u Sisačkoj biskupiji.
U pravilu su pojedini biskupi – gotovo svi hrvatski biskupi – reagirali na tragediju pastirskim pismima u kojima su pozivali župnike i vjernike na prikupljanje sredstava za karitativnu pomoć. Ta pisma sadrže niz tehničkih odredaba – primjerice odluku mjesnoga biskupa o svoti koja se odmah upućuje sisačkomu Caritasu ili biskupiji, odredbu o trajanju akcije u širem smislu riječi, o nedjelji u koju će prikupljena milostinja biti usmjerena prema Sisačkoj biskupiji i slično – ali često i poticaje vjerničkomu umu i srcu.
Posebni dani posta i molitve
Uz poziv na karitativno djelovanje, neki su (nad)biskupi nasljedovali inicijativu biskupa Košića da se i u njihovim mjesnim Crkvama proglasi poseban dan posta i molitve. U Varaždinskoj i Šibenskoj biskupiji bio je to 2. siječnja, koji je u Republici Hrvatskoj proglašen danom žalosti, a đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić te mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić odredili su da se u nedjelju 3. siječnja slave mise za poginule i sve druge stradale u potresu.
Neki su se biskupi na potres u Sisačkoj biskupiji osvrnuli na misama zahvalnicama na Staru godinu ili pak na svetkovinu Marije Bogorodice, tj. na Novu godinu. Pritom su, posebno na Staru godinu, taj potres dovodili u kontekst zahvaljivanja za godinu koja je uz koronavirus kao svjetski problem Hrvatskoj donijela i dva teška stradanja od potresa. Sve se to, nadalje, dobro uklapa u temu ovogodišnje Papine poruke za Svjetski dan mira. Kultura skrbi za drugoga koju Papa priziva uistinu je doživjela veliku afirmaciju zahvaljujući stotinama tisuća velikih i malih dobrih djela koja se iskazuju stradalnicima u pogođenim područjima.
Hvala i na onome što ne razumijemo
Neka ovdje bude istaknuta tek misao koju je na misi zahvalnici u molitvu pretočio varaždinski biskup Bože Radoš, koja može pomoći čak i onima koji, barem za sada, ne uspijevaju naći smisao velike patnje kroz koju prolaze, brojni možda s još uvijek bolnim sjećanjima na Domovinski rat i novi početak nakon njega. »Gospodine, u ovoj godini, ne bez Tvoga znanja, primismo i muku i tjeskobu. Želimo Ti kazati hvala i na onome što razumijemo i na onome što ne razumijemo. Vjerujemo da se ništa ne događa bez Tvoga oka, Tvoga znanja i Tvoje prisutnosti. Znamo da ćeš Ti koji ‘sve na dobro okrećeš’ na dobro usmjeriti nas, naš život, događaje s kojima živimo. Ali daj nam, Gospodine, strpljenja i snažnoga povjerenja da se smijemo nasloniti na Tebe i od Tebe čekati odgovor u pravo vrijeme, kada Ti osjetiš da smo spremni primiti odgovor.«
Episkopati koji su i sami doživjeli potres
Naravno, brojni izrazi solidarnosti i podrške, redovito praćeni većim ili manjim konkretnim darom ili karitativnom akcijom – često je uistinu riječ o »udovičinu daru« jer se radi o crkvenim zajednicama koje i same oskudijevaju te ovise o solidarnosti drugih – stigli su iz cijeloga svijeta, posebno iz okolnih zemalja. Najzaslužniji za širenje glasa o razornom potresu u Hrvatskoj svakako je papa Franjo sa svojim apelom upućenim na općoj audijenciji u srijedu 30. prosinca.
Biskup Radoš: »Gospodine, u ovoj godini, ne bez Tvoga znanja, primismo i muku i tjeskobu. Želimo Ti kazati hvala i na onome što razumijemo i na onome što ne razumijemo.«
Da gladan gladnoga najbolje razumije – dakako, glad je ovdje metafora nevolje, razorenih domova i hramova, smrti najbližih, neizvjesnosti – dalo bi se zaključiti iz činjenice da su na potres promptno reagirale, očitovanjima na najvišoj razini, dvije biskupske konferencije koje su i same nedavno imale gorko iskustvo potresa, talijanska i albanska. Generalnomu tajniku HBK-a dr. Krunoslavu Novaku blizinu i solidarnost je, nadalje, izrazio generalni tajnik Vijeća europskih biskupskih konferencija Martin Mihaliček.
Posebnu su osjetljivost iskazale (nad)biskupije koje u svojem vjerničkom tkivu imaju veći ili manji udio pripadnika hrvatskoga naroda ili pak određenu prirodnu bliskost s Crkvom u hrvatskom nacionalnom biću baštine još iz bivše države. Javno su se u tom pogledu očitovali biskup Srijemske biskupije Đuro Gašparović, beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, subotički biskup Slavko Večerin, skopski biskup te strumičko-skopski eparh Kiro Stojanov, a Slovenski je Caritas do 31. prosinca prošle godine donacijskim telefonom i izravnim darovima prikupio 110 400 eura.
Šarolik popis izražavatelja solidarnosti
Najveći dio izraza solidarnosti i blizine zacijelo je prispio na adresu sisačkoga biskupa. No posve je razumljivo da on i njegovi najbliži suradnici u danima neposredno nakon havarije imaju hitnijega posla od prikupljanja tih poruka i njihova objavljivanja. Ovdje, tek kao ilustracija, neka budu izneseni izrazi koji su stigli predsjedniku HBK-a zadarskomu nadbiskupu Želimiru Puljiću. Dijelom su ih objavili mediji Hrvatske katoličke mreže, a dio koji je kasnije stigao nadbiskup je dao na raspolaganje Glasu Koncila. Na šarolikom se popisu nalaze (red ne slijedi vrijeme stizanja) pročelnik vatikanskoga Dikasterija za komunikacije (tijela koje okuplja sve medije Svete Stolice) Paolo Ruffini, apostolski nuncij u Belgiji, inače iz Ugande, nadbiskup Augustine Kasujja, povjerenik za izbjeglice iz Vijetnama u Njemačkoj svećenik Nguyen Trung Diem, a tu je i podpredsjednik Europske akademije znanosti i umjetnosti Wolfango Plastino, koji informira nadbiskupa Puljića o poruci u kojoj članove Predsjedništva spomenute akademije potiče na pomoć stradalima u potresu preko Hrvatskoga Crvenoga križa.
Pismo krčkoga biskupa sisačkomu biskupu
Ljudsko-kršćanskom toplinom i izravnošću zrači pismo solidarnosti koje je sisačkomu biskupu Vladi Košiću uputio krčki biskup Ivica Petanjak, izražavajući njemu i »svemu narodu Božjemu kršćansku sućut molitve i blizinu«. Biskup Petanjak poželio je pastiru i stadu od Boga »potrebitu snagu i jakost da izdrže u tjeskobama života« te da »ne klonu duhom«, po zagovoru »zajedničkoga zaštitnika« sv. Kvirina.
Kardinal Puljić: blizina Sisku i Zagrebu
Izraze solidarnosti i blizine sisačkomu biskupu Vladi Košiću te zagrebačkomu nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću izrazio je, u dva odvojena pisma, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, izvijestila je Vrhbosanska nadbiskupija. Na početku se ističe da je i kardinal proživio nekoliko potresa iz kojih nosi »bolna iskustva« te stoga iskazuje »puno razumijevanje«. »Kršćansku sućut« kardinal Puljić izrazio je obiteljima poginulih, a »vjerničku solidarnost« biskupu Košiću osobno te »cijeloj napaćenoj Crkvi… koja prolazi teška iskušenja«.
