Dnevno triput čvrsto odlučim da ću se cijepiti protiv koronavirusa i triput još čvršće promijenim odluku, pa me i to frustrirajuće trese uza ove potrese koji čas »prate«, a čas »najavljuju« onaj »veliki«… Volju za cijepljenjem dobijem kad čujem da je susjed Štef u zaraznoj i jedva diše, jer sve slabije mi djeluje utjeha da sam od njega mlađi pune tri godine i tri dana. Naglo izgubim volju čim ugledam političare kako se cijepe pred kamerama, tad poludim. Ruga mi se ženica da bih ja išao tek da vidim sve biskupe kako se javno cijepe, ali da sigurno ni tad ne bih volio da mi »svi vide mišiće«. Baš je duhovita, gotovo kao svi ti javni (ne)stručnjaci kad me počnu napadno nagovarati na cijepljenje. Tek tad mi »zasmrdi« da cjepivo sigurno ne vrijedi, kad samo sebe učinkom ne reklamira, već mu trebaju brbljavi medijski putujući trgovci i cjelosvjetske kampanje. Tad sam odlučan ne cijepiti se makar mi zbog toga zabranili putovati od Trešnjevke do Maksimira, jer za dulja i prekogranična putovanja ionako više nemam vremena. Po džepovima. Ma, nek’ mi zabrane i odlaske na sve lijeve kazališne predstave, čak i na tekme, jer tko bi živ i popamtio sve te strance koji glume naše igrače?! Još ako me izostanak »svjedodžbe« o cijepljenju spasi odlaska sa ženom u markete, pa… ne ću se cijepiti do sv. Petra!
I onda, vele da nas treba biti procijepljeno 75 %, jer samo to nas štiti?! Ja uvijek mislio kako me cjepivo štiti, a ono, štiti me gomila oko mene?? Badava se ti, recimo, cijepiš protiv tetanusa ako drugi nisu. Poreže se susjed, a meni se zatruje krv, iako sam cijepljen?! Ili, ono lani, kad sam se cijepio protiv gripe, a nitko drugi u kući nije. E, da sam ovo znao… sve bih ih, do psa, cijepiti dao! A možda se radi samo o 75 % nas u »eksperimentalnim« godinama »Kluba 60+«, kad na desant osvoje starački dom pa procijepe sve osim koje mlade »higijeničarke prostora«, ako se dospjela skriti iza metle. Na toj družini ipak je najjednostavnije (ne)vidjeti ima li cjepivo nuspojava, kad je kod njih ionako sve očekivano. Sad, istina, koliki nam je natalitet, uskoro ćemo mi, sami starčeki, biti 70 % ukupnog pučanstva pa će im ta isfantazirana procijepljenost biti i ostvariva! Zasad, još im je u prilično uskom klancu, procjepu. Takvom da bi se morali zapitati kako je moguće da su naši stari više vjerovali onim bivšim jednoumnim vlastodršcima nego mi sad njima demokratima? Jer, cijepilo se nas od rođenja, pa u vrtiću, školi, vojsci… I sve primasmo s punim povjerenjem da nas pune zdravim cjepivom! Je, reći će stariji i od mene, imali smo tad još naše domaće konje i zmije za serume i cjepiva… Ali, valjda je do danas i ta medicina išla naprijed? Pa opet – nitko nikomu ne vjeruje! A kako i bi kad nam danas i zapadnu čokoladu daju drugačiju za istočno, južno i tko zna koje »tužno« tržište! Sve zaslađeno prema krvnim zrncima i bankovnim računima? Pa kako od takvih očekivati baš ono isto cjepivo kojim je u tajnosti cijepljena engleska kraljica?! Ili makar članovi stožera… I što sad? Hajd’, cijepite se!
