Glasnim prijetnjama da je budućnost u uvozu strane radne snage ili da je isplata mirovina upitna cilj je oslabiti povjerenje u postojeći sustav obveznoga državnoga osiguranja (I. stup), a usmjeriti interes na privatna osiguranja. Zato bi radi dobivanja prave slike o razmišljanjima građana kao zaposlenika, ali i sadašnjih umirovljenika, pa i budućih umirovljenika, trebalo provesti posebnu anketu prema specifičnim skupinama, posebno za radnike kod privatnih poslodavaca, posebno za same privatne poslodavce kao osiguranike, posebno za radnike zaposlene kod obrtnika, posebno za obrtnike, posebno za seljake kao poljoprivrednike, posebno za sezonske radnike u poljoprivredi i šumarstvu, posebno za sezonce u turizmu, posebno za državne službenike, zaposlenike u javnim ustanovama i lokalnoj samoupravi te posebno za profesionalne djelatnosti, za umjetnike, športaše i sl. U anketu bi trebalo uključiti također vojne i policijske djelatnike. Pritom ne treba mimoići ni sindikate.
Prikupljanje podataka trebalo bi biti metodom usmenoga anketiranja u kućanstvima ili na radnom mjestu, prema posebnom upitniku uz zajamčenu anonimnost. Tek takvim istraživanjem uočili bi se brojni problemi s kojima se susreće postojeća populacija zaposlenika i umirovljenika, a još više problemi kojima se prijeti budućim umirovljenicima. Na osnovi takve ankete i provedene analize ispitivanjem bi se mogao odrediti stvarni položaj građana u društvu te predlagati, odnosno usvajati političke smjernice radi poduzimanja određenih mjera i donošenja zakonskih propisa na razini države, sve radi osiguranja položaja svih sadašnjih i budućih osiguranika s ciljem poboljšanja njihova položaja kao zaposlenika, ali i kao umirovljenika. U protivnom sve će ostati na pojedinačnim upozorenjima na pojedine nedostatke ili probleme, čime će se i dalje, kao i do sada, davati mogućnost demagoškim manipuliranjima, što su do sada obilno iskorištavale sve političke stranke i brojni njihovi čelnici.
Takvo »zavođenje« pojedinih skupina bilo je do sada predizborno pridobivanje naklonosti radi pobjede na izborima. Posljednji redoviti i izvanredni državni izbori doveli su takva predizborna obećanja građanima do maksimuma. Na to nije bila imuna ni jedna politička stranka, a ni brojni nezavisni (čast iznimkama). Nažalost, pred nadolazeće lokalne izbore, a ponajprije kada se to tiče izbora gradonačelnika, nadmašeni su svi protekli državni, ali i lokalni izbori. Zato će na građanima biti velika odgovornost ispravne prosudbe realnosti brojnih obećanja i mogućnosti njihovih ostvarenja. Treba podsjetiti na neka glasna obećanja u prošlosti, koja se ponavljaju, jer su ili izigrana nedonošenjem pratećih zakonskih propisa ili samo djelomice ispunjena ili su nakon izbora proglašena kao neostvariva, bilo da su to činili protivnici, a često i sami obećavatelji.
Prije svega to je bilo obećanje priznavanja mirovinskoga staža tzv. »majci odgojiteljici« s više djece. Odredba je ušla čak u Zakon o radu, ali nije ušla u Zakon o mirovinskom osiguranju. Rečeno je: »To je bila samo načelna želja, a majke su to pogrješno shvatile.« Slično je bilo i s priznavanjem radnoga staža s nepunim radnim vremenom u puni mirovinski staž. Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjivao do 31. prosinca 2013. imao je u članku 25. zanimljivu odredbu unesenu naknadnim izmjenama i dopunama koje su unesene desetom izmjenom toga zakona, a stupile na snagu 28. ožujka 2008. Bilo je propisano u stavku 8. sljedeće: »Iznimno od odredaba članka 30., 31., 39. stavka 2., članka 52. stavka 1. i 2., te članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, za ispunjenje uvjeta za stjecanje prava prema ovome Zakonu, razdoblje provedeno u zaposlenju s nepunim radnim vremenom prema stavku 3. ovoga članka smatra se razdobljem provedenim u zaposlenju s punim radnim vremenom.«
Takva se odredba odnosila na uvjete za ostvarivanje prava na starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske i obiteljske mirovine te na profesionalnu rehabilitaciju. Svrha odredbe bila je omogućavanje ispunjavanja uvjeta za mirovine za osiguranike koji rade s nepunim radnim vremenom. Osiguranicima koji su radili s nepunim radnim vremenom uvažavalo se to nepuno radno vrijeme kao puno radno vrijeme, što je trebalo dovesti do toga da se i s manje radnoga staža pruži mogućnost ispunjavanja uvjeta za mirovinu. Nažalost, novi Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. u odredbi članka 27. u kojem propisuje načine računanja staža u punom i nepunom radnom vremenu ispustio je takvu odredbu o izjednačavanju nepunoga i punoga rada, bez ikakvoga objašnjenja. Bila je to očigledna prijevara građana, posebice onih koji su gajili nadu da će i s nepunim radnim vremenom ispuniti uvjete mirovinskoga staža propisane za mirovinu. Tada je malotko postavio pitanje političke odgovornosti za takvo obmanjivanje, odnosno prijevaru građana. Valjda su se odgovorni vodili pravilom »pokriti se po ušima i mudro odšutjeti«, s nadom da će se sve brzo zaboraviti, kao što se i dogodilo.
