Nepredvidivi koronavirus ne treba poseban uvod ili predstavljanje. Projekt »Obitelj i mediji« proveo je istraživanje kako se pandemija kao povijesni događaj dokumentira u medijima. Došli su do nekoliko zabrinjavajućih zaključaka.
Prvi nedostatak koji ističu jest problem prevelike količine informacija o koronavirusu. »Da se takva epidemija dogodila prije 50 godina, ne bismo bili pod pritiskom tako goleme količine informacija s kojima se u svakodnevici susrećemo preko raznih platforma: televizijskih izvještaja, Youtubea, Netflixovih dokumentaraca, videoisječaka na društvenim mrežama…«. Pandemija, objašnjava projekt »Obitelj i mediji«, nije lokalna stvar, nego se mediji u svakoj državi uglavnom bave koronavirusom pa prekomjerna količina informacija zapravo dolazi iz svakoga kutka svijeta. Nadalje, ako želimo u takvom informacijskom okruženju doći do relevantnih spoznaja, u situaciji smo sličnoj učeniku koji postavi jedno pitanje, a na njega mu u isto vrijeme odgovori 30 učitelja.
Komu je u interesu takva iluzija u kojoj smo o svi svemu informirani, a da pritom o koronavirusu ne znamo ništa konkretno?
Ne može se govoriti o globalnom problemu koronavirusa kroz prizmu teorija zavjera. No, upozorava projekt »Obitelj i mediji«, postoji mentalna lijenost čitavoga društva, koja je voda na mlin različitim prikrivenim interesima moćnih ljudi u svijetu. Istina nije roba koju se može kupiti. Za spoznaju istine potreban je intelektualni napor i ulaganje vremena u proučavanje problema na razini pojedinca. U procesu otkrivanja istine – koji bismo mogli nazvati i zajedničkim naporom pojedinca i medija – mediji su svojim paničnim i dramatičnim načinom izvještavanja ozbiljno zakazali.
Projekt »Obitelj i mediji« skreće pozornost i na knjigu »Pandemia sin Verdad« (hrv. Pandemija bez istine) profesora političke filozofije Daniela Innerarityja, koji upozorava na »fanatizam podataka« u kojem se glavna uloga daje različitim brojkama, tablicama i grafovima, ali bez konkretne kontekstualizacije. »Podatci mogu istodobno biti i istiniti i podložni manipulacijama jer svatko može iznijeti određene podatke tako da oni favoriziraju njegovo stajalište… Podatci ne moraju nužno biti suprotnost ideološkim mistifikacijama, oni mogu pomoći u objektivnosti, ali isto tako mogu sami po sebi postati ideologijom«, piše profesor Innerarity.
