U mrijestilištima i ribnjacima širom svijeta sve je češća pojava riba koje gube orijentaciju, nepravilno plivaju, izvrću se, tonu, ali i ugibaju. U velikom Nacionalnom mrijestilištu u Kaliforniji svakoga dana ugiba nekoliko stotina lososa, no u posljednje vrijeme uginule se ribe broje u tisućama. U potrazi za uzročnikom pojave bolesnih riba voditelj toga mrijestilišta Brett Galyean i njegovi suradnici otkrili su da je riječ o prehrambenom poremećaju. Ribama nedostaju vitamini skupine B. To se posebno odnosi na vitamin B1 (tiamin), koji je važan nutritivni faktor za normalan neurološki, imunosni i reproduktivni razvoj.
Kako bi riješili problem, stručnjaci su dodali vitamin u vode ribnjaka i ribe su ozdravile. Galyean tvrdi: »Nakon samo nekoliko sati sve ribe nahranjene dodatcima vitamina B počele su se ponašati normalno, a ribe u kontrolnoj skupini i dalje su plivale bolesno.« Nažalost, problem nedostatka vitamina B nije ograničen samo na uzgajališta riba, nego je to globalni svjetski problem. Znanstvenici su otkrili da se u mnogim morima i oceanima pojavljuju velike zone bez vitamina B (PNAS 2012, 109, 14041). Dok je nedostatak vitamina u ribnjaku lako nadoknaditi farmaceutskim preparatima, oceansku avitaminozu nije moguće »liječiti«.
Znanstvenici već godinama pokušavaju shvatiti uzrok nestanka vitamina skupine B. Neki ga povezuju s klimatskim poremećajima, neki s invazivnim vrstama koje remete hranidbeni lanac, a neki s promjenom kiselosti mora i oceana, zbog čega prokariotski organizmi, glavni proizvođači vitamina, gube sposobnost stvaranja vitamina. Nije rijetkost da znanstvenici ne razumiju ono što su izmjerili, ali brojke su »nemilosrdne« i jasno pokazuju gubitak vitamina u morima svijeta.
Vitamini skupine B presudni su za razvoj, biomasu i zdravlje fitoplanktona i mnogih bakterijskih zajednica, koje čine temelj hranidbenoga lanca u morima i oceanima. Ako ti organizmi nemaju dovoljno vitamina, ne će ih imati ni viši organizmi koji se njima hrane. Upravo su to uočili znanstvenici iz Nacionalnoga mrijestilišta u Kaliforniji, ali i mnogi drugi istraživači širom svijeta. Lososi, bakalari, orade i skuše imaju simptome hipovitaminoze B.
Jasno, otkriće morske flore i faune osiromašene vitaminima izravno je povezana s ljudskim zdravljem jer su morski plodovi postali loš izvor vitamina B. Dobro je poznata pojava bolesti beri-beri zbog nedostatka vitamina B1, a mnogi su neurološki poremećaji kod bolesnika slični onima kod riba gladnih vitamina. Beri-beri je bolest Dalekoga istoka, gdje prehrana rižom ne zadovoljava potrebe za vitaminom B1, no slična prehrambena nestašica prijeti čitavu svijetu jer u morima ima sve manje vitamina.
Oni koji u medijima i javnim predavanjima redovito, pa i agresivno napadaju »mitove o vitaminima«, trebaju preispitati svoja stajališta. Iako se koriste pokličem »medicina utemeljena na dokazima«, za negiranje koristi od vitamina njihovi su najčešći argumenti: »Naši stari nisu uzimali dodatne vitamine« ili: »Industrija promiče vitamine zbog zarade.« Pažljivim čitanjem znanstvene literature, naprotiv, lako je zaključiti da vitaminski dodatci koriste ljudskomu zdravlju.
Poznato je da se zbog masovne uporabe agrokemijskih sredstava na poljima smanjuje sadržaj vitamina, posebice askorbinske kiseline, u voću i povrću, a sada znanstvenici upozoravaju da se zbog ekoloških poremećaja u morima pojavljuju vitaminske pustinje. Budući da ne postoji druga hrana osim one iz mora ili s polja, zaključak je jednostavan: »moderna« hrana sve je siromašnija vitaminima. Pitanje treba li upotrebljavati vitaminske dodatke, dakle, nije za vitaminske »hejtere«, nego treba potražiti zdravorazumski odgovor. Vitamini iz skupine B esencijalni su vitamini, što znači da ih ljudski organizam ne može proizvoditi, nego je čovjek ovisan o njihovu unosu hranom. Što manje vitamina u moru, na polju, odnosno u hrani, to važnijim postaje prehrana vitaminskim dodatcima.
