Nedavno je objavljeno da je jedan od vodećih njemačkih virologa Hendrik Streeck pozvao kancelarku Angelu Merkel da u stožer za borbu protiv koronavirusa uključi pedijatre, psihologe i sociologe s obzirom na to da će se sadašnji naraštaj morati naviknuti na dugoročan život s koronom, zbog čega bi se u stožeru trebali naći stručnjaci koji se bave raznim aspektima života u pandemiji. »Na sličan zaključak upućuje i najnovija njemačka studija, prema kojoj gotovo svako treće dijete ima psihičkih problema zbog pandemije i zaključavanja, a povećano je i nasilje nad djecom. Prema studiji Sveučilišne klinike Hamburg-Eppendorf, koja se temelji na istraživanju djece i mladih od sedam do 17 godina, kod djece i mladih povećani su strahovi, simptomi depresije i psihosomatske tegobe, uz pogoršanje kvalitete života, a povećao se i broj neprijavljenih slučajeva zlostavljanja«, prenio je i hrvatskim čitateljima Večernji list.
»Budimo iskreni i priznajmo da svi, rjeđe ili češće, dolazimo u napast da se sjurimo na nekakav trg ili omiljenu nam lokaciju, s kavom u rukama, i zaboravimo na trenutak da nas posljednjih godinu dana trese pandemija COVID-19 koja sije smrt, gasi radna mjesta, unosi nesigurnost. Okrenula nam je živote naopačke, a sve se više čini da COVID-19 i ne će misteriozno nestati, jednako onako kako se iznenada pojavio te zatočio svijet, nego ćemo se morati naviknuti na suživot s tim smrtonosnim virusom«, napisala je pak u svojem uvodniku u Večernjaku Suzana Lepan Štefančić.
»Kada se sve sagleda, može se možda razumjeti i tešku situaciju kroz koju prolaze mladi, posebice tinejdžeri, koji su svoje najbezbrižnije godine prisiljeni sjediti zatvoreni doma jer su im druženja i okupljanja u većem broju zabranjena. Nema koncerata na kojima si mogu dati oduška, noćnih izlazaka, nema maturalnih putovanja… Možda nisu sasvim ni svjesni ozbiljnosti situacije, a možda je to i njihov izraz mladenačkog bunta pa diljem Hrvatske svjedočimo prizorima krcatih parkova ili parkirališta noćnih klubova. Opet, budimo iskreni pa recimo – epidemioloških mjera, nemalen je broj primjera, ne pridržavaju se ni pojedini političari. Na stranu sada prozivanja i prebacivanja kockica, u ovom je trenutku doista ključno strpjeti se i izdržati još malo. Broj novozaraženih pada, i što je još važnije – manje je umrlih, a bez obzira na kratkotrajan zastoj, pristižu i nove doze cjepiva protiv koronavirusa«, napisala je novinarka u doba dok se, na primjer, zagrebački mladi okupljaju na Jarunu i ispred HNK-a s porukom da im je psiha na rubu, ispitni su rokovi, te da se moraju malo opustiti. Novinarka upozorava: »Sve ovisi o nama, ma koliko god to floskularno zvučalo. A odgovornost je velika, jer je zaista strahovito puno toga na kocki – od zdravlja do gospodarstva, posebice turističke sezone koja nam praktički već kuca na vrata. Prihodi od turizma premašuju petinu BDP-a u Hrvatskoj. Ne bude li novca u državnoj blagajni, kako ćemo se onda, u konačnici, i liječiti?«
Sezona, dakle, nosi mnoštvo otvorenih pitanja, a potraga za radnicima već je počela. Iako turista nikad manje, o turizmu i turistima nikad više razgovora u jadranskim mjestima. Svi se pitaju: što će biti od sezone i kad bi prvi gosti mogli doći. O tome je u Večernjem listu pisala Radmila Kovačević. »Za pošast koja je saplela noge cijelom svijetu još nema rješenja i neizvjesnost će turističku industriju pratiti kao i lani, do zadnjeg trenutka. Ali, znaju u branši, dobra priprema je pola posla, pa nitko od ozbiljnih turističkih profesionalaca, iako je trenutačno mrtva sezona, ne sjedi prekriženih ruku. Nema turističkih sajmova, poslovnih putovanja, dogovora i susreta, što je sve u normalnim godinama bilo uobičajeno baš u ovo vrijeme, ali su pripreme za sezonu počele. Unatoč tom površinskom mrtvilu u turizmu, potvrđuju i u agencijama za posredovanje pri zapošljavanju, osjeća se kao da se probudilo nešto optimizma, telefoni opet češće zvone, raste dnevni broj pitanja. Radnu snagu, pritom, nastoje na vrijeme osigurati poslodavci duž obale. Pomalo neočekivano, zbog pandemije, smanjenog opsega i ovogodišnje sezone te nezaposlenih domaćih radnika, i dalje se poseže za strancima. Po običaju, prvenstveno u BiH, Srbiji i Makedoniji. A u tim zemljama mnogi napeti kao puške čekaju poziv iz Hrvatske gdje će mjesečno zarađivati najmanje trećinu više nego kod kuće. No, ima i egzotičnijih primjera poput chefice iz Argentine, koja je trenutačno u Češkoj, ali bi svakako htjela doći sezonski raditi na hrvatski Jadran. Već je jedno ljeto tako radila, i to u Splitu, i kaže da joj je to bilo najbolje iskustvo sezonskog rada dosad.«
Navodi i da istodobno sa strancima koji bi rado u Hrvatsku došli sezonski raditi pandemija nije ni Hrvate odvratila od potrage za boljim životom izvan hrvatskih granica. »Njemački poslodavci raspituju se za sve ugostiteljske profile i htjeli bi od kuhara i voditelja restorana do konobara i perača suđa, pa se mnogi Hrvati već uvelike bave pribavljanjem dokumenata. Na glavna pitanja o sezoni, za koju se u globalu zasad može reći samo da ne bi smjela biti lošija od lanjske i da bi možda mogla biti i nešto bolja, još neko vrijeme nećemo imati posve jasne odgovore. Više anketa u važnim europskim zemljama kaže da za Hrvatsku u ljeto 2021. ima interesa«, piše Večernjakova novinarka i dodaje da do konkretnijih vijesti i prvih većih grupa turista u pozitivu spada i činjenica da se traže radnici.
