Arapski se poluotok nalazi u Aziji i okružen je Sirijskom pustinjom na sjeveru bez točno određene granice, Perzijskim zaljevom na sjeveroistoku, Hormuškim tjesnacem i Omanskim zaljevom na istoku, Arapskim morem na jugoistoku, Adenskim zaljevom, kanalom Guardafui i Somalijskim morem na jugu, tjesnacem Bab-el-Mandebom na jugozapadu i Crvenim morem na jugozapadu i zapadu. Na njemu su se smjestile države Kuvajt, Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati na istoku, Oman na jugoistoku, Jemen na jugu i Saudijska Arabija, koja zauzima najveći dio teritorija, u središtu. Uz istočnu obalu poluotoka nalazi se otočna država Bahrein.
Većina stanovništva poluotoka živi u Saudijskoj Arabiji i Jemenu, što znači da ih, prema podatcima Svjetske banke, od sveukupnih 87 milijuna Arabija ima oko 34 milijuna, a Jemen 30 milijuna. Poluotok sadrži najveće svjetske rezerve nafte pa su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati naftne velesile u svijetu. Puno je povijesnih znamenitosti i zanimljivosti te glasovitih novijih zdanja na poluotoku, od kojih svakako vrijedi spomenuti grad Meku u zapadnom dijelu Saudijske Arabije s oko 1,4 milijuna stanovnika, najpoznatije sveto hodočasničko mjesto u islamu, u koje je ulaz strogo zabranjen za nemuslimane. Burj Al Arab / Arapski toranj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, jedan od najluksuznijih i najskupljih hotela na svijetu, podignut je na umjetnom otoku u Dubaiju. Jednako tako impozantno djeluje i staro zdanje u Jemenu – bivša kraljevska palača Dar al-Hajar. Među svjetski je poznatim zdanjima i velika džamija sultana Qaboosa u Omanu, a nije zgorega spomenuti da svjetski poznata i utjecajna televizijska postaja Al Jazeera na arapskom jeziku s podružnicama na engleskom jeziku Al Jazeera English ima sjedište u Kataru. No dugi je niz brojnih drugih zanimljivosti za turiste koji žele posjetiti Arapski poluotok.
U tamošnjim državama s izrazitom većinom muslimana žive i katolički vjernici s različitim pravima i statusom, o kojima nije zgorega doznati barem neke osnovne činjenice. Za njih je u lipnju 1953. utemeljena Apostolska prefektura Kuvajt, koja je već sljedeće godine, u prosincu 1954., uzdignuta na Apostolski vikarijat Kuvajta. Tako je bilo sve do 31. svibnja 2011., dakle, prije deset godina, kada je dekretom pape Benedikta XVI. dotadašnji vikarijat podijeljen na Apostolski vikarijat sjeverne Arabije koji uključuje Kuvajt, Bahrein, Katar i Saudijsku Arabiju te Apostolski vikarijat južne Arabije s Omanom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jemenom. Biskup Camillo Ballin, redovnik kombonijanac rođen u Italiji, imenovan je prvim apostolskim vikarom sjevernoga vikarijata, a biskup Paul Hinder, kapucin rođen u Švicarskoj, južnoga vikarijata. Kada je biskup Ballin preminuo, biskup Hinder je preuzeo upravljanje i sjevernoga vikarijata. Trenutačno su oba vikarijata bez vikara jer je i biskup Hinder preminuo prošle godine pa se očekuju imenovanja novih.
Sjedište je sjevernoga vikarijata, koji prema podatcima iz 2018. u četiri nabrojene države ima oko 2,8 milijuna katoličkih vjernika različitih obreda, najprije bilo u Kuvajtu s katedralom svete Obitelji, ali je krajem 2012. premješteno u Bahrein, u grad Awali, gdje se nalazi katedrala Gospe od Pohođenja. Naime, taj je grad u središnjem Bahreinu naseljen uglavnom radnicima raznih nacionalnosti iz cijeloga svijeta, među kojima su i brojni katolici, koji su izgradili rafineriju Sitarh. Za vjernike u 11 župa skrbi se 58 svećenika, 15 biskupijskih i 43 redovnička. U vikarijatu su i tri časna brata, 18 redovnica i dva stalna đakona.
Južni vikarijat u tri spomenute zemlje okuplja oko milijun katolika među 42 milijuna stanovnika, a sjedište mu je u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata, u kojem je i katedrala sv. Josipa. Prema podatcima također iz 2018. Vikarijat ima ukupno 17 župa u kojima pastoralno djeluju 64 svećenika, od kojih je 13 biskupijskih i 51 redovnički, a pomažu im tri redovnička časna brata, 53 redovnice i jedan stalni đakon.
Za sve njih skrbi se Apostolska nuncijatura sa sjedištem u Kuvajtu uz redovitu diplomatsku aktivnost i suradnju s državama s kojima Sveta Stolica ima uspostavljene diplomatske odnose. Sadašnji apostolski nuncij je 62-godišnji nadbiskup Eugene Martin Nugent, rođeni Irac, koji je na tu dužnost imenovan 7. siječnja ove godine. On je nuncij za Kuvajt, Bahrein, Ujedinjene Arapske Emirate, Jemen i Katar te apostolski delegat za Saudijsku Arabiju. U diplomatskoj je službi Svete Stolice od 1992., a deset je godina proveo u Hong Kongu. Usputno, tu je dužnost obavljao nadbiskup hrvatskoga podrijetla rođen u kanadskom Torontu mons. Petar Rajič od 2009. do 2015., kada je imenovan za nuncija u Angoli i državici u Gvinejskom zaljevu Svetom Tomi i Principu. Od 2019. nuncij je u Litvi, Latviji i Estoniji.
