U Hrvatskoj raste nezaposlenost, no liječnici su traženiji od kuhara i konobara. Detaljno je o tome pisala u Slobodnoj Dalmaciji Sanja Stapić prenoseći stajalište Ekonomskoga instituta Zagreb koje je ocijenilo da je tržište rada na početku godine i dalje pod snažnim utjecajem pandemije koronavirusa i mjera oblikovanih za njezino suzbijanje. Prema njihovim je analizama potražnja za radom za trećinu manja nego u siječnju prošle godine. Prema metodi koju je Ekonomski institut razvio u suradnji s portalom MojPosao, sa svrhom pružanja pravodobnih informacija o trenutačnom stanju potražnje za radom, pokazalo se da je smanjenje u siječnju od 33 posto prema istom lanjskom mjesecu bilo najveće od svibnja prošle godine. »Potražnja za zanimanjima u uslužnim djelatnostima, koje tradicionalno jesu najtraženije, prodavača, kuhara i konobara – u siječnju 2021. godine bila je 54, 76 i 90 posto manja nego u siječnju prošle godine. Ipak, za neka se zanimanja bilježi znatan rast potražnje. Tako se, primjerice, traži dvostruko više učitelja te liječnika i stomatologa nego u siječnju prošle godine, a potražnja za inženjerima građevine i strojarstva narasla je za 64 i 20 posto. Gledajući potražnju za radom po tipu ugovora, vidljivo je da je najviše pala potražnja za studentskim i sezonskim poslovima, za čak 72 posto, a ugovori na određeno i neodređeno pali su za oko četvrtinu u odnosu na siječanj 2020. U odnosu na kraj prosinca, navedeni broj porastao je za 3,4 posto, odnosno 5 osoba, čime je nastavljen rast broja nezaposlenih osoba na mjesečnoj razini četvrti mjesec zaredom«, podatci su s Ekonomskoga instituta. Tekst u Večernjaku donosi i podatke Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje u čijoj je evidenciji krajem siječnja bilo registrirano 165 345 nezaposlenih osoba. »Broj ljudi na toj evidenciji porastao je u odnosu na lanjski siječanj za 25 421 ili 18 posto, a na mjesečnoj je razini broj nezaposlenih veći za 5500 ljudi ili 3,4 posto«, podatci su nad kojima se valja zamisliti.
Goranka Jureško u Jutarnjem listu piše da se treba izvući pouka: za rusko cjepivo potrebno je tražiti čvrsta jamstva. Iako su u Europskoj komisiji objašnjavali da nemaju ništa protiv ruskoga cjepiva Sputnjika, upozorili su da ga mora odobriti Europska agencija za lijekove kao i sva ostala cjepiva. »No, to ne smeta Angeli Merkel da ‘nema ništa protiv Sputnjika’, a ovih dana i Hrvatska lagano ‘koketira’ s Rusima iz istih razloga.
Najavljuje se da bi moglo stići i milijun doza, ali službene potvrde o toj brojci ipak nema. Naime, Hrvatska je već naručila više od 6 milijuna doza raznih proizvođača, od kojih najviše AstraZeneca/Oxforda i Pfizer/BioNTecha, no cjepivo stiže u smanjenom obujmu, što je već izazvalo popriličnu nervozu i vlasti i građana koji nakon početne skepse pokazuju sve veći interes za cijepljenje. Kažu daj što daš – može i Sputnjik. Međutim, u toj trenutnoj euforiji oko ruskog cjepiva ipak treba ostati hladne glave. Prije svega od onih na čije je priče nasjela EK valja dobiti decidirane odgovore o rokovima isporuka i količinama plaćenog cjepiva. Pokaže li se da su ‘rupe’ u isporukama i dalje izvjesne, moguće je pokušati ih ‘začepiti’ Sputnjikom V, ali i tu valja dobiti jamstvo za brzu isporuku. Opreza očito nikad dosta jer Rusi istina svima obećavaju ‘milijun amo milijun tamo’, a istodobno cijepljeno je tek dva milijuna Rusa od njih 150. Kažu da je Rusija ‘sve bacila’ na vlastitu promidžbu, u čemu bi cjepivo moglo imati veliku ulogu pa zato više prodaje nego li ostavlja Rusima od kojih je barem trećina zainteresirana za cijepljenje. Naime, proizvodne mogućnosti Sputnjika u ‘majci zemlji’ nisu pretjerane. Navodno bi za koji mjesec proizvodnja mogla doći do tridesetak milijuna doza, što je relativno malo osim ako Rusi ne odluče proizvoditi u zemljama koje su za to zainteresirane i u kojima je to moguće.
U svakom slučaju s ‘operacijom Sputnjik’ treba oprez osobito nakon što su zemlje EU, a među njima i Hrvatska, već bile ‘namagarčene’ obećanjima bez pokrića«, zaključila je novinarka Jureško.
Zvonimir Despot u svojoj je kolumni u Večernjem listu obrazlagao kako je potres otkrio da su se u siromašnoj Banovini mnogi okoristili svojim pozicijama. »Petrinjski potres razotkrio je strašne posljedice višedesetljetne nebrige za kraj koji se nalazi nadomak hrvatskoj metropoli. Potres ne samo da je srušio i oštetio desetke tisuća stambenih objekata, nego je fokus bacio i na stanovništvo u prvom redu, suočio nas je s teškom bijedom u kojoj živi velik dio tamošnjeg stanovništva. Banovina je osiromašena već i između dva rata, pa u Drugom svjetskom ratu, pa nije baš ni previše u nju ulagano za vrijeme Jugoslavije iako je Sisak ipak bio industrijski centar, pa se dogodio Domovinski rat, i nakon njega totalna devastacija kraja. Kuće su stihijski obnavljane, mnoge ostale i puste, ali nema posla, nema gospodarstva, nema strategije razvoja toga kraja«, napisao je Despot. »Petrinjski potres pokazao je više nego išta drugo kako je Hrvatska teško pala na ispitu! Petrinjski potres pokazao je kako u Hrvatskoj živi nemali broj ljudi u teškoj bijedi, da žive ljudi koje je zaboravila i odbacila većina. To je veliki grijeh propusta države, svih dosadašnjih politika, svih dosadašnjih vlada, stranaka«, potresno je završio članak.
