Na internetskom forumu jednoga fakulteta student književnosti pita kolege kako se zvao neki Politeo i što je napisao. Netko odgovara: »Dinko, pisao je nekakve polemike.« Za razliku od današnjega neznanja, ondašnji je tisak opširnim nekrolozima zabilježio smrt ponajboljega novinara i publicista Dinka Politea 5. ožujka 1903. u Zagrebu. I sumišljenici i protivnici baciše mu na lijes grudu zemlje, priznavši zasluge za narod čovjeku koji je za neduga života napisao biblioteku od desetak tisuća članaka!
Rođen je 31. svibnja 1854. u Starom Gradu na Hvaru. Godine 1869. došao je u Split školovati se za klerika, a 1871. u Zadar. Godine 1874. upisao je studij prava u Zagrebu. Zbog kritika je i žestokih polemika 1875. »zauvijek otpravljen« sa Sveučilišta pa je studij nastavio u Grazu. Uređivao je »Narodni list«, »Narod« i »Obzor« te pokrenuo »Mladu Hrvatsku«. Počevši gubiti vid, što je opisao u potresnom članku »Bez svjetlosti«, nije zdvajao, nego je i dalje objavljivao, a pred smrt pokrenuo je smotru »Prava hrvatska misao«.
Poticao je inteligenciju da radi za jedinstvo i dobro naroda. »Ne ubijajmo narod«, pisao je, »ne ubijajmo njegovu svijest, ne ponizujmo ga njegovim siromaštvom, ne plašimo ga njegovom slaboćom. Razvijmo mu ponosni program hrvatskoga državnoga prava, tumačimo mu ga, podučavajmo ga, a on će pod svetom njegovom sjenom raditi i boriti se da si uskrisi svoju nekadašnju samostalnu državu, da oživotvori hrvatsku narodnu i državnu misao.«
Kada je započela polemika između »Mladih« i »Starih« u hrvatskoj književnosti, odlučno je stao na stranu »Starih«, držeći da »zadaća književnosti i umjetnosti mora biti moralna i patriotična«. »Budućnost literature absolutno je vjerska. Moderno je vjersko pitanje; moderno je ono što je idealno.«
Godine 1900. sudjelovao je na Prvom hrvatskom katoličkom sastanku, a malo pred smrt oduševljeno je podržao Mahnićevu »Hrvatsku stražu«… (L)
