Kriza izazvana pandemijom koronavirusa nametnula je potrebu kompenziranja pada socijalnoga standarda iz državnoga proračuna. Vlada je po uzoru na druge države Europske unije počela davati naknade poslodavcima i zaposlenicima za gubitke zarada zbog ograničavanja poslovanja. Naravno, sve u skladu s objektivnim mogućnostima državnoga proračuna. Međutim prije toga već je opterećen proračun proširenjem prava na mirovine pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i davanjem prava na nacionalne mirovine. Tada se nije računalo, jer se nije mogao ni predvidjeti dolazak pandemije, s povećanim izdatcima. Ako se tomu doda i potreba sanacije posljedica potresa u Zagrebu i na Banovini, problemi su se samo povećali i komplicirali. Država, odnosno Vlada dolazi u stanje nedostatka novca zbog potrebe ispunjavanja zahtjeva ugroženih i ispunjavanja proširenih prava.
Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) i Matica umirovljenika Hrvatske (MUH) predlažu nova prava za umirovljenike, odnosno traže posebni COVID-dodatak za umirovljenike. Za mirovine do 2710 kuna traže dodatak od 150 eura, što bi iskoristilo oko 800 tisuća umirovljenika. Granična svota od 2710 kuna smatra se granicom neke vrste siromaštva. Za korisnike s mirovinama od 2710 do 5000 kuna predlažu dodatak od 100 eura, a za samce koji imaju mirovine veće od 5000 kuna dodatak bi trebao iznositi 50 eura (tih korisnika samaca ima oko 7200).
To bi otprilike iznosilo sigurno više od milijarde kuna neplaniranih troškova državnoga proračuna. Zato je opravdano da ministar rada i mirovinskoga sustava ne prihvaća takve prijedloge novoga povećanja izdataka. U općoj nevolji i nedostatku novca, a pred izbore, takvi prijedlozi mogli bi se shvaćati kao vrsta ucjene.
Argument da je prosječna mirovina niža za 150 kn od granice siromaštva (2710 kn) ne opravdava taj prijedlog, nego je više kritika svim dosadašnjim vladama koje su reformu mirovinskoga svodile na smanjivanje mirovina uz istodobno širenje povlaštenih mirovina.
Začuđujuće je da predsjednice SUH-a i MUH-a, koje su istodobno i članice Nacionalnoga vijeća za umirovljenike i Upravnoga vijeća HZMO-a, ne shvaćaju da se zakonsko mirovinsko osiguranje temelji na ostvarenom mirovinskom stažu i plaćanju doprinosa za to osiguranje. Prema tome, svako drugo povećanje na mirovinu podjelom umirovljenika na tri posebne skupine prema visini mirovine, dodavanjem različitih tobože COVID-dodataka, protivno je načelima mirovinskoga osiguranja pa ulazi u područje socijalne skrbi. Dakle, ti prijedlozi nisu u skladu s načelima mirovinskoga osiguranja jer su zapravo socijalna pomoć.
Dodatan je teret državnoga proračuna (iako je to planirano ranije) i priznavanje nacionalnih mirovina, koje se priznaju uz određene uvjete cenzusa prihoda u visini od 800 kn mjesečno. Očekuje se da će ih ove godine biti oko 19 tisuća, odnosno izdatak od 132 milijuna kuna. Budući da se te nacionalne mirovine priznaju svakomu državljaninu Hrvatske koji ima prebivalište u Hrvatskoj najmanje 20 godina, a bez ostvarenoga mirovinskoga staža, pod uvjetom da nema neku drugu mirovinu, pretpostavlja se da će starenjem stanovništva broj takvih korisnika stalno rasti. Za financiranje nacionalne naknade (mirovine) priznate po toj osnovi morat će se povećavati mirovinski doprinosi, ali i porezi, što će biti sve veći teret osiguranicima, ali i poslodavcima. Rad će postajati sve skuplji, dakle nekonkurentniji, pa će poslodavci smanjivati plaće, a najbolji će radnici odlaziti u inozemstvo. Nastavit će se politika iseljavanja uz istodobnu pojavu nedostatka radne snage.
S druge strane nove obvezne osnovice osiguranja za mirovinske doprinose u 2021. g. određuju se od najniže u svoti od 3488,78 kn pa do najviše 55 086,00 kn. Osim tih obveznih osnovica mirovinskoga osiguranje postoji i devet osnovica koje može izabrati svaki osiguranik i plaćanjem doprinosa za te osnovice utjecati na visinu svoje mirovine.
Te su osnovice u rasponu od 9181 do 55 086 kuna. Dakle propisi dopuštaju raspon plaća i osnovica za osiguranje od 3400 do 55 086 kuna, što čini glavni prihod mirovinskoga osiguranja. Zato svako drugo pravo koje se priznaje u okvirima mirovinskoga sustava, a bez uplaćenih doprinosa, nije pravedno.
