Nadaleko su u hrvatskom narodu poznate legende o pronalascima čudotvornih kipova s likom Majke Božje, koje ne samo da čine određene teološke teme dostupnijima »običnomu puku«, nego i dandanas služe kao izvor spoznaja o tome kako je uopće nastalo određeno svetište i kakve su bile povijesne okolnosti u kojima je cvjetala pobožnost vjerskoga puka. No ne veže se pronalazak čudotvornoga kipa samo uz velika marijanska svetišta. S pronalaskom neobičnoga kipa povezani su i početci župe sv. Ivana Krstitelja u pitomu i tihom Lugu Samoborskom, koji se nalazi na sjeverozapadu Hrvatske, tik uz Breganu, mjesto koje se u javnosti najčešće spominje kao granični prijelaz prema Sloveniji.
Kada je sredinom osamdesetih dozrjela ideja i donesena konačna odluka o osnutku župe u Lugu, dvojica svećenika, Ivan Horvat i Tomo Petrić, u obližnjoj su kapeli sv. Ane pronašli stari kip sv. Ivana Krstitelja bez ruku i nogu, koji su odnijeli na popravak, uz jednu molbu: »Sveti Ivane, mi tebi vraćamo ruke i noge, ti nama i ovomu narodu izmoli svoju župu.« Danas vjernici u Lugu svake nedjelje slave euharistiju u novoj župnoj crkvi u čast sv. Ivana Krstitelja, a njegov popravljeni kip stoji istaknut u pokrajnjem oltaru, podsjećajući na još jednu nadnaravnu intervenciju, molitvu vjernika koja se, čvrsto se vjeruje, obistinila u nešto opipljivo, shvatljivo ljudskim osjetilima.
No crkva u Lugu nije se izgradila sama od sebe, preko noći. Naime, ideja o osnutku samostalne župe i gradnji prikladne crkve za potrebe vjernika iz Luga dozrijevala je još od šezdesetih. Tada je samoborski župnik Franjo Kuharić, koji je od prvih dana svoje svećeničke službe itekako dobro upoznao pastoralne prilike u samoborskoj okolici, kao i različite pritiske komunističkoga režima, promišljao o osnutku zasebne župe za područje Bregane, Luga i okolnih sela.
Tu će ideju kao zagrebački nadbiskup provesti u djelo tek 1986. godine, kada je dekretom osnovao novu župu u Lugu i dao je na upravljanje župniku Zdravku Novaku, dotadašnjemu kapelanu u samoborskoj župi sv. Anastazije. No pažljive pripreme započele su ranije. Zemljište za novu crkvu kupljeno je još 1972. i na njemu je zaživjela »stara župna crkva«, kako je danas zovu mještani Luga, a riječ je zapravo o dvorani, »crkvi u kući«, što nije bio rijedak slučaj u okolnostima života pod komunizmom, posebno u gradskim sredinama. Zemljište na kojem je izgrađena današnja župna crkva darovale su samoborske gradske vlasti na zahtjev župnika Novaka 1997. godine. Svečani je temeljni kamen nove crkve položio Kuharićev nasljednik, nadbiskup Josip Bozanić 2001. godine, koji će deset godina kasnije, na radost stanovnika Luga, Bregane i okolnih sela koja potpadaju pod župu sv. Ivana Krstitelja, blagosloviti dovršenu crkvu. Tim činom okrunjeno je prvih 25 godina župnoga zajedništva u Lugu Samoborskom.
Župa u Lugu obuhvaća i seoske i gradske sredine, što je, kako kaže župnik Josip Čulig, njezina glavna posebnost.
»Područje pastoralnoga djelovanja je široko pa često uz mnoštvo lijepih ideja uspijevamo realizirati i mnoštvo aktivnosti, kao što su razne kateheze, hodočašća, križni putovi, susreti župnih zajednica, izleti, koncerti, duhovne obnove, športovi, pomaganje potrebitima… Župa Lug Samoborski zajednica je bogata vjerom, tradicijom, kulturom i ljubavlju. Drago mi je biti dijelom ove zajednice i molitvom, radom, pastirskom mudrošću i ljubavlju pridonijeti duhovnoj i materijalnoj izgradnji«, nabrojio je mladi župnik Čulig, koji je u Lugu nešto više od godinu i pol dana, a ujedno je upravitelj župe Noršić-Selo na Žumberku.
S obzirom na različita protuepidemijska ograničenja kretanja u novim je okolnostima najizazovnije biti blizu ljudi, dodao je župnik, jer ljudi stalno vape za lijepom riječju i žele društvo. »Zato često obilazim župu i makar s distance uputim riječi pozdrava i blagoslova. Najdraže mi je što susrećem obitelji koje mole zajedno i razumiju važnost nebeskih stvari«, rekao je župnik.
No sav bi rad u župi bio daleko teži da nije marljivih župnih suradnika, počevši od župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća, zatim Caritasa, biblijske grupe i zajednice čitača, zajednice mladih, zborova, pomagača oko svih poslova uređivanja interijera i eksterijera crkve… Primjerice, uvijek ćemo na misama zamijetiti ako je crkva uređena lijepim cvijećem, no rijetko ćemo se truditi istražiti tko se iz župe svaki put potrudi da to bude tako. U Lugu, ta zadaća pripada Josipu Radovaniću, koji je vlastiti hobi i ljubav prema cvijeću pretvorio u angažman na radost čitave župe. Među višegodišnjim pomagačima župnika u Lugu je i Mirko Matijaščić, član župnoga ekonomskoga vijeća, koji je podijelio nekoliko detalja o socijalnoj i gospodarskoj slici mjesta.
»Sve je šaroliko, kao i stanovništvo koje je i seosko i gradsko. Ima na prostoru naše župe jakih obrtnika, a i Samobor i Zagreb su blizu, posebno za mlade obitelji koje ondje odlaze raditi, a ovdje žive. Sada, dok je pandemija, i kad mnogi rade od doma, teško je procijeniti koliko je to ljudi zapravo. No svakako imamo puno mladih obitelji, što pokazuje da je Lug mjesto po mjeri čovjeka«, kazao je Matijaščić.
U Lugu je velika većina stanovnika naklonjena župi. To je vidljivo ne samo po tome što su ljudi redoviti na misama, nego i zato što rado odvajaju od sebe da bi dali župi, bilo u materijalnom bilo u društvenom i duhovnom smislu, dodao je Matijaščić. Župljanka Dragica Kos iz župnoga pastoralnoga vijeća spomenula je i obilje tradicijske baštine, koja je posebnost ne samo Luga, nego Samobora i njegove cjelokupne okolice. »Ponosni smo što imamo običaje koje su naši stari očuvali za nas. Sada je na nama da ih i mi očuvamo i prenesemo na mlađe generacije«, dodala je župljanka Kos.
Osim pomoći oko zemljišta za gradnju nove župne crkve, suradnja mjesnih svjetovnih i duhovnih vlasti vidljiva je i na raznim projektima od općega dobra, kao što je bilo i nedavno uređenje parka podno župne crkve, koji je još jedna površina na kojoj se djeca i mladi mogu slobodno okupljati, družiti, rekreirati… Svojim angažmanom za opće dobro ističe se i župni Caritas, koji se skrbi za tridesetak potrebitih na području samoborske okolice i Noršić-Sela. »Često primjećujemo da su ljudi najviše željni susreta i razgovora, da ih netko sasluša. Osim dopremanja materijalne pomoći mnogima smo uređivali njihove domove, donosili namještaj, drva za ogrjev«, rekla je Ana Čop, župljanka koja vodi Caritas već 14 godina. Osam je aktivnih članova Caritasa, no kada su velike akcije, uključuju se i drugi župljani. Djelo su župnoga Caritasa i kreativne radionice za učenike Osnovne škole Milana Langa iz Bregane, koje se kroz taj projekt uključilo u izradu predmeta čijom je prodajom prikupljen novac za pomoć potrebitima.
Zajednicu mladih, koja je izrasla iz župnoga zbora mladih, koji uz dječji i mješoviti zbor animira misna slavlja, predstavila je Katica Tunjić. »Iako su mogućnosti u vrijeme korone ograničene, trudimo se animirati mlade. Inače smo organizirali kateheze, susrete, koncerte duhovne glazbe, a sve s ciljem da pokažemo da život u Crkvi ne znači samo odlazak na vjeronauk, nego i da tu ima puno radosti i aktivnosti, da im damo neke početne motive.« Mladi također organiziraju planinarske križne putove, a uključeni su i u animiranje križnih putova prije mise, čitanje Muke po ulogama, a angažirani su i u vrijeme svibanjskih i listopadskih pobožnosti.
Župnik Josip Čulig: »Prilagođavamo se novoj situaciji, poštujemo sve mjere, no ne želimo da nas obuzme neki strah, nego sve predajemo u Božje ruke. A Bog se uvijek pobrine da nas obogati duhovno kako bismo u zdravu duhu imali i zdravo tijelo«***
