Blaženi Hermann von Reichenau (čit. herman iz rajhenaua) bio je drugo od petnaestero djece Hiltrude i grofa Wolfrada II. von Altshausena-Veringena. Rodio se 18. ožujka 1013. u naselju Saulgau, u Gornjoj Švapskoj (današnja Njemačka). Tjelešce mu je od samoga poroda bilo toliko oštećeno da je poslije jedva mogao učiniti nekoliko koraka te je uglavnom bio u kolicima, a teško je i govorio.
Prozvali su ga Hermann der Lahme (čit. der lame), hrvatski rečeno Herman Kljasti, ili Herman Hromi. Kad mu je bilo sedam godina, roditelji su ga dali u školu u benediktinskom samostanu u Reichenauu (na istoimenom otoku u Bodenskom jezeru). Opat Berno poput oca se brinuo za maloga Hermana te je dječak primio svestranu izobrazbu.
Koliko mu je tijelo bilo sakato, toliko mu je duh bio obdaren. Postao je redovnik benediktinac, kroničar, znanstvenik, skladatelj, matematičar, astronom i pjesnik. Izvrsno je poznavao latinski, grčki i arapski jezik. Godine 1043. zaređen je za svećenika.
Napisao je Herman »Ljetopis od osnutka grada do godine 1054.«, koji je vrlo važan izvor za njemačku povijest u doba careva Konrada II. i Henrika III. Ljetopis je nastavio pisati njegov učenik Berthold (do 1066.).
On hvali Hermana kao strpljiva, ljubazna, poslušna, mudra i marljiva redovnika, koji je sam sebe uvijek smatrao grješnim čovjekom i ozbiljno se pripremao za smrt. Pred kraj života Herman je oslijepio pa se tada posvetio skladanju i pisanju antifona i himana.
Možda ti antifona »Alma Redemptoris Mater«, hrvatski rečeno »Roditeljica Spasiteljeva« nije poznata, ali jedan njegov himan sigurno znaš moliti, a možda i pjevati. To je »Salve Regina«, ili hrvatski: »Zdravo, Kraljice«.
Kao vrhunski poznavatelj glazbe Herman je pokušao usavršiti tadašnje notno pismo, a izrađivao je i glazbene i astronomske instrumente. Premda u kolicima, s rukama koje jedva mogu pisati, s jezikom koji jedva nešto mucavo uspijeva reći, taj nam je svestrani genijalac ostavio takva spisateljska i znanstvena djela da je nazvan »čudom stoljeća«, a zbog himana mami Mariji i »marijanskim naučiteljem«. Najpoznatija su mu djela »Osam glavnih poroka«, »Povijest svete Afre« i »O uporabi astrolaba«.
Herman je pošao Isusu iz samostana Reichenau 24. rujna 1054. godine. Pokopan je na očevu imanju, a blaženim ga je proglasio papa Pio IX. 1863. godine.
Sonja Tomić
