U nedjelju 16. svibnja započinju možda najvažniji lokalni izbori od hrvatskoga osamostaljenja jer se na njima biraju ljudi kojima je zadaća suočiti se najprije s demografskim ugrozama – koje su utoliko veće što je neka lokalna zajednica manja – te stoga što se u danima i mjesecima koji slijede u skladu s Nacionalnim planom oporavka nakon pandemije i potresa najavljuju milijarde kuna iz europskih pozajmica i fondova koje se kapilarno trebaju raspoređivati i u projekte lokalnih zajednica. Zato je ključno tko će voditi općine, gradove i županije u sljedećem četverogodišnjem razdoblju. Upravo se u tom razdoblju negativni demografski procesi mogu zaustaviti, pa čak i okrenuti u pozitivne ako se vode mudrošću, sposobnošću i poštenjem izabranih; ako lokalni vođe postanu oni koji će napokon moći umjeti sredstva trošiti odgovorno, a ne partitokratski i koruptivnim metodama kako se to nerijetko zna događati. Zbog svega toga sadašnji je naraštaj birača, a napose katoličkih vjernika, posebno odgovoran izići na izbore i tako pokazati ljubav prema svojemu kraju i svojoj domovini.
Za koga glasovati? Izravan odgovor na to teško pitanje iz crkvenih krugova nikada ne će moći doći, no crkveni pastiri s punim pravom mogu preporučiti vjernicima da u skladu sa svojom savješću slobodno glasuju ponajprije za kandidate koji nedvosmisleno zastupaju vrjednote i stajališta prožeta kršćanskim naukom i svjedočenjem, što su učinili npr. i 2009. godine u poruci biskupa Hrvatske biskupske konferencije, zadnjoj koja je upućena uoči nekih lokalnih izbora. Na temelju te poruke i drugih crkvenih dokumenata moguće je oblikovati svojevrstan upitnik kao pomoć vjernicima u zaokruživanju broja ispred imena kandidata za načelnike, gradonačelnike i župane (nažalost takve mogućnosti nema za izbor vijećnika jer biraju se liste, a ne ljudi).
Evo nekih mogućih pitanja koje si birači mogu postaviti nakon što su dobro upoznali izborne programe i kandidate: Je li riječ o osobi koja će širiti demokratski utjecaj i ulogu građana u oblikovanju lokalne vlasti, što pridonosi općoj demokratizaciji društva? Kakvi su kandidati kao stručne i moralne osobe; prihvaćaju li vrjednote dostojanstva osobe i ljudskih prava, posebice na nedvosmislen način kršćanske vrjednote poštovanja života i obitelji, njezinih prava i vrijednosti povezanih s kršćanskom vjerom i tradicijom hrvatskoga naroda? Zastupa li kandidat kršćanska antropološka načela istine i pravednosti, brani li i štiti li ljudski život, promiče li dostojanstvo braka i obitelji? Ima li razrađen, učinkovit i provediv plan za potporu demografskoj obnovi kraja i o(p)stanka mladih? Čime će potaknuti prestanak izumiranja hrvatskih sela i poljoprivrede? Zastupa li ili odobrava kandidat bilo koji totalitarni sustav, ili se pak nadahnjuje na njihovim, za hrvatski narod i društvo, pogubnim načelima? Niječu li, umanjuju ili prešućuju kandidati istinu o odgovornosti izvršitelja jezivih komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskoga rata? Zauzimaju li se za mir i pravdu, za istinu o hrvatskoj prošlosti i Domovinskom ratu? Zastupaju li kandidati vrijednosti neradne nedjelje? Bore li se protiv mita i korupcije? Bore li se protiv droge i svih ovisnosti, pornografije i prostitucije?
Nabrojena i u biračkoj savjesti još mnoga pitanja mogao bi si postaviti svaki vjernik i čovjek dobre volje. U potrazi za odgovorima, i u prvom i u drugom krugu, vrijedit će Isusova preporuka: »Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.«
