Samostan redovnica kongregacije biskupijskoga prava i njihov školski kompleks u Gazi pretrpio je štetu od brojnih bombardiranja pojasa Gaze u sukobu koji je početkom svibnja eskalirao između Izraela i Hamasa, no sestre su odbile napustiti prostore kako bi zaštitile školu i noćima bdiju uplašene za vlastitu sigurnost, umorne i traumatizirane prihvaćaju svaki dan koji ih čeka. Oštećen je i niz stanova koji pripadaju kršćanskim zajednicama u Gazi, a tamošnji župnik Gabriel Romanelli i svećenik Yousef Saad posljednja dva tjedna čine herojski napor kako bi bili u stalnom kontaktu sa svojih 130 župljana. Posjećuju starije i bolesne, služe mise te na taj način tješe ljude i vrše pastoralne dužnosti izlažući vlastite živote opasnosti. To su heroji Gaze – stoji među ostalim u izvještaju koji je izvršni direktor Latinskoga jeruzalemskoga patrijarhata Sami El-Yousef pripremio kako bi s terena pružio uvid u situaciji u Svetoj Zemlji, koji je zaslugom magistralne delegacije za Hrvatsku Viteškoga reda svetoga Groba jeruzalemskoga stigao i do redakcije Glasa Koncila.
Osim područja Gaze u kojem djeluju i redovnice misionarke ljubavi te one koje slijede karizmu Charlesa de Faucaulda, u izvještaju je posvećen prostor i stanju u Izraelu, a kao zaključak El-Yousef ističe: »Da su milijarde već potrošene na rat i razaranja uložene u razvoj, obrazovanje, zdravstvo, stvaranje novih radnih mjesta i infrastrukturu, Gaza i Sveta Zemlja sada bi bile puno bolje mjesto. Nažalost čekaju nas mračna vremena! Najnoviji događaji vrlo su ozbiljni i ako se odmah ne zaustave, već uzavrelu regiju odvest će u ponor. Nosite nas u svojim molitvama jer samo čudo može spasiti Svetu Zemlju od sljedeće katastrofe koja se nazire. Možemo se samo nadati i moliti da se uskoro vrati smirenost koja će okončati patnju, bespotreban gubitak života i uništavanje imovine.«
U brojnim vijestima o izraelsko-palestinskom sukobu kao da po strani ostaje status kršćana. Oni su u Izraelu manjina, ima ih tek oko 1 posto. Napetosti su počele u Jeruzalemu, danas podijeljenu gradu. Sa stanjem u svetom gradu za tri monoteističke religije pobliže nas je upoznao hrvatski franjevac Siniša Srebrenović koji djeluje kao član uprave u franjevačkoj Kustodiji te je u Svetoj Zemlji već 16 godina, trenutačno u Jeruzalemu.
»Problem je eskalacija sukoba u samoj bazi, među običnim ljudima. Iako je teško dati za pravo ijednoj strani, niti se kao svećenik želim miješati u ta politička pitanja, očito je da ni jedna strana ne želi dobro samim ljudima, nitko ne gleda na običnoga čovjeka. Ono što se do sada događalo u sferi politike ili vojnoga vrha – sukobi, podjele i nesnošljivost – ovih je dana kulminiralo među ljudima. Poticanje radikalizma i ekstremizma među Židovima i Palestincima samo će dovesti do novih sukoba. To što se mržnja prelila među ljude koji bi trebali živjeti u suživotu najviše zabrinjava sve nas«, rekao je uvodno o. Srebrenović.
Njega smo zamolili za komentar kako bi se vjernik katolik u ovoj kriznoj situaciji, ali i inače trebao odrediti prema izraelsko-palestinskomu sukobu. »Kršćani bi također trebali prepoznati ono što dokument Drugoga vatikanskoga sabora ‘Nostra aetate’ naziva ‘zajedničkom duhovnom baštinom kršćana i Židova’ i stati uz židovsku većinu u Izraelu dok se suočavaju s nasilnim napadima Islamskoga pokreta otpora ili onoga što većina ljudi poznaje kao Hamas. Mnogi američki kršćani često govore o posebnom savezu između kršćana i Židova koji bi se trebao nastaviti. No Europljani imaju prednost kada se moraju suprotstaviti ljutitoj ateističkoj i islamskoj retorici koja dolazi iz srednje i zapadne Europe jer oni, kao Europljani, mogu ponuditi bolji narativ. Srećom, na mjestima poput Hrvatske, Poljske i Mađarske postoje milijuni kršćana koji vide što se događa u Svetoj Zemlji i žele biti uz Židove i Arape koji žude za mirom. Najbolje što mi kao kršćani možemo učiniti jest zauzeti se za one koji žele mir i izraziti negodovanje onima koji zazivaju nasilje«, poručio je za Glas Koncila Nicholson.
Istaknuo je da su neredi posljednjih dana između Židova i Arapa te sukobi s policijom zabilježeni u Haifi, Acreu, Lodu, Jaffi… Sve su to gradovi koji su inače bili primjeri suživota, a sada su se događali sukobi u kojima su se uništavale i trgovine, automobili. Situacija je ipak mirnija u Jeruzalemu iako je od tamo uoči Bajrama krenuo val ekstremizma jer ono što je započelo kao pravna bitka za deložaciju pojedinih obitelji u četvrti Sheikh Jarrah u istočnom Jeruzalemu otvorilo je desetljećima stare rane između Izraelaca i Arapa. I u Jeruzalemu su se sirene za uzbunu oglasile nakon mnogo godina, a grad je i danas pust. »Nitko nije pridavao važnost niti se nadao da će netko pucati po Jeruzalemu, ali bilo je tako prošloga ponedjeljka 10. svibnja. Fratri su u Svetoj Zemlji već 800 godina u ime Crkve, prošli su kroz mnoge ratove, tako da nije ni sada bilo panike i nema bojazni. Već smo naučili na stvarnost Jeruzalema, a to je da se na jednoj strani ulice može svjedočiti neredima, a na drugoj slavlju«, rekao je za Glas Koncila o. Srebrenović i istaknuo da za sada nisu bila ugrožena poznata hodočasnička mjesta povezana s Isusovim životom o kojima se brine Kustodija.
A kako se u cijeloj situaciji snalaze kršćani, pitali smo hrvatskoga franjevca u Svetoj Zemlji. »Pozicija kršćana može se reći da je još gora, oni su treća strana u sukobu, nekako su pritiješnjeni između dviju strana. Ipak, kršćani su nastojali biti iznad toga i pokušali su povezati te dvije strane u svakodnevnom, običnom suživotu. Ali upravo je izraelsko-palestinski sukob posljednjih godina bio i razlog iseljavanja kršćana. Iako možemo govoriti da su na te napetosti ljudi na neki način naviknuti, osjeća se bojazan među ljudima, nikomu nije svejedno, umorni su već od toga političkoga poigravanja običnim ljudima i nepronalaženja rješenja«, rekao je o. Srebrenović i dodao da je Crkva uvijek isticala poseban status Jeruzalema te da ne može samo jedan narod imati pravo na život na tom području.
Kršćani, posebice u palestinskim dijelovima, živjeli su od hodočasnika, turista i svega što je bilo povezano s pružanjem usluga smještaja, hrane, prijevoza, a situacija s pandemijom već ih je dovela u velike financijske nevolje. »Kršćani su se nadali i spominjao se povratak hodočasnika od početka lipnja, ali ova situacija sada odgađa te posjete za nekoliko mjeseci i to kod njih izaziva depresiju. Ovdje s eskalacijom nasilja kao da je najednom nestao virus, nitko više ne govori o distanci, ali ljudi spominju da je došlo još gore, konkretno govore: ‘Nestao je virus, a došla je njegova majka.’«
