»Otajstvo Presvetoga Trojstva središnje je otajstvo kršćanske vjere i života. To je otajstvo Boga u njemu samom. Stoga je to izvor svih drugih otajstava vjere i svjetlo koje ih obasjava. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u ‘hijerarhiji istina’ vjere«, stoji u Katekizmu Katoličke Crkve u br. 234. Citirani tekst pred vjernika stavlja nevjerojatnu, ali itekako stvarnu sliku – čovjek pred otajstvom samoga Boga! Jasno je da je riječ o najvećoj nepoznanici koju ljudski um može zamisliti, nespoznatljivoj tajni trojstvene Ljubavi. To je otajstvo teološkim rječnikom »stavio na papir« Prvi nicejski sabor, ujedno prvi ekumenski crkveni sabor, održan g. 325. u Niceji u Bitiniji u današnjoj Turskoj, kako donosi njegov izvorni tekst: »Vjerujemo u jednoga Boga, Otca svemogućega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega, rođenoga kao jedinorođenca od Otca, to jest iz Otčeve biti, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Otcem, po kojem je stvoreno sve na nebu i na zemlji, koji je radi našega spasenja sišao i utjelovio se, i postao čovjekom, i trpio je, i uskrsnuo treći dan, i uzašao na nebesa, i doći će suditi žive i mrtve. I u Duha Svetoga.« Veliki su ljudski umovi tijekom povijesti pokušavali razumski približiti to otajstvo, a velika većina u njega je samo čvrsto vjerovala, te simbolički na izvanjski način: gradeći crkve, podižući spomenike, crtajući alegorijske oblike, nazivajući po njemu trgove, naselja, biljke i dr., iskazivala mu svoju ljubav, pouzdanje i vjernost.
Jedina općina u Hrvatskoj koja je dobila ime po Presvetom Trojstvu, točnije po istoimenoj župnoj crkvi, jest Veliko Trojstvo, koje se nalazi 11 km sjeveroistočno od Bjelovara u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Općinskomu središtu pripada još deset naselja, a prema podatcima iz g. 2011. ima 2731 stanovnika. Prvi je pisani spomen iz g. 1272., a potom slijedi 1316., kada se spominje samostan i opatija Sveto Trojstvo oko kojih već postoji naselje, te 1334. kada se spominje u popisu župa Zagrebačke nadbiskupije. Gradnja župne crkve dovršena je nakon sedam godina 1768. i tijekom povijesti više je puta obnavljana.
Na nedjelju Presvetoga Trojstva, koja se ove godine slavi 30. svibnja, trinitarci širom svijeta svečano proslavljaju tu svetkovinu te predano obnavljaju svoje zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Mnogi od njih – kao i trinitarac iz SAD-a Kurt Klismet, provincijski rizničar za američku provinciju Bezgrješnoga Srca Marijina Reda Presvetoga Trojstva i zarobljenika te predsjednik organizacije »Trinitarna solidarnost« koja ima sjedište u Baltimoreu u saveznoj državi Maryland – na taj dan posebno se prisjećaju ulaska u red te onoga što ih vodi u njihovu poslanju. »Osjetio sam poziv za trinitarce jer sam htio služiti onima koji su progonjeni zbog vjere u Isusa Krista. Tijekom 25 godina, koliko sam član reda, radio sam s ljudima različitih religija, socijalnoga statusa i nacionalnosti kako bih osigurao temeljno ljudsko pravo na vjersku slobodu«, prisjetio se redovnik Klismet u izjavi za Glas Koncila te nas detaljnije upoznao s redom.
»U prošlim stoljećima trinitarci su otkupljivali kršćanske zarobljenike. Danas nastavljamo raditi s onima i za one koji su lišeni svoje vjerske slobode. Naša se služba u nekim državama mora odvijati pod zemljom kako bismo zaštitili progonjene kršćane, vlastite svećenike i braću koja im služe«, rekao je o. Klismet.
Duhovnost trinitaraca izražena je u geslu »Trinitati Gloria, Captivis Libertas« (Slava Trojstvu, sloboda zarobljenima). Geslo sintetizira dvije osnovne sastavnice duhovnosti reda: Bog – Trojstvo i otkupiteljsko dobročinstvo. Ta su dva elementa toliko ugrađena u pravilo i tradiciju reda da jasno pokazuju bit njihove duhovnosti. »Temelji naše duhovnosti su Trojstvo i otkupljenje. Nastojimo oponašati Krista u njegovoj misiji davanja slave Božanskomu Trojstvu te težimo oponašanju Krista kao Otkupitelja ljudskoga roda. Naša ljubav prema Presvetomu Trojstvu nadahnjuje naš rad za siromašne i one koji trpe progon zbog svoje vjere u Isusa Krista. Želimo biti slika Krista i vjerodostojni svjedoci preko kojih Bog djeluje i otkriva svoju milosrdnu i otkupiteljsku ljubav«, naglasio je redovnik Klismet.
Tradicionalni habit trinitaraca, u kojem se prikazuje i svetac osnivač sv. Ivan iz Mathe, bijele je boje – simbol svjetla i time Boga Otca, a na prsima se ističe prepoznatljivi pečat crvene i plave boje. Crvena boja predstavlja krv koju je prolio Sin, a plava boja simbolizira vjetar odnosno Duha Svetoga. »Pečat reda može se naći u mozaiku starom 800 godina iznad ulaza crkve sv. Tome u Formisu u Rimu. Taj mozaik prikazuje Krista Otkupitelja koji u rukama drži dvojicu muškaraca s lancima na nogama. Na obodu mozaika ispisane su riječi ‘Signum Ordinis sanctae Trinitatis et Captivorum’ (Pečat Reda Presvetoga Trojstva i zarobljenika). To je izvedba vizije koju je naš utemeljitelj doživio tijekom svoje prve mise«, pojasnio je o. Klismet. (Mirta Fekeža)
Presveto je Trojstvo poslužilo kao motiv talijanskomu slikaru Masacciu (1426. – 1428.) da naslika fresku u kojoj će prvi put u renesansi upotrijebiti pravilo linearne perspektive, čime se stvara iluzija dubine prostora iza plohe crkvenoga zida. Tako je freskom »Sveto Trojstvo«, veličine 667 X 317 cm, u firentinskoj crkvi Santa Maria Novella »oživotvorio«, tj. primijenio znanstvenu teoriju i opis linearne perspektive glasovitoga talijanskoga arhitekta i kipara Filippa Brunelleschija (1377. – 1446.). Lažni je prostor na Masacciuovoj fresci naglašen s dva korintska polustupa koji podupiru arhitrav i uokviruju polukružni luk. Likovi su na slici razmješteni po važnosti, što znači da je na vrhu piramide lice Boga, koji stoji na postolju iznad križa na kojem je raspet Krist, a između njihovih glava lebdi bijela golubica, simbol Duha Svetoga.
Brojne su crkve posvećene Presvetomu Trojstvu među hrvatskim katolicima izvan Hrvatske, a jedna je od njih, među najmlađima, u Novom Travniku. Temeljni kamen blagoslovio je papa sv. Ivan Pavao II., tijekom posjeta Bosni i Hercegovini, na Koševu u Sarajevu 13. travnja 1997. Sljedeće je godine pod vodstvom tadašnjega župnika Žarka Vujice započela njezina izgradnja. Posvetio ju je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić 21. listopada 2013., tj. deset godina nakon osnutka župe, a u oltar su ugrađene moći sv. Leopolda Bogdana Mandića. Konačni završni radovi na njezinu uređenju proslavljeni su 23. srpnja 2018. misom zahvalnicom, koju je predvodio sadašnji župnik Anto Ledić.