Urednica s Hrvatskoga katoličkoga radija, tajnica programa HKR-a, profesorica povijesti i češkoga jezika i književnosti, rođena Zagrepčanka s adresom u Velikoj Gorici Snježana Kirinić Grubić dobitnica je ovogodišnje nagrade »Svjetionik« za radijsku emisiju »Na valovima dobrote – Pomoć udruge ‘Savao’ beskućnicima grada Zagreba«. Nagrada se dodjeljuje petu godinu zaredom za dostojanstveno izvještavanje o siromaštvu, u organizaciji Hrvatske mreže protiv siromaštva (HMPS), na temelju glasovanja žirija sastavljenoga od osoba kao što su nezaposleni mladi, samohrani roditelji, beskućnici i korisnici socijalnih usluga.
Tim je povodom sugovornica za Glas Koncila ispričala kako je došla na ideju i snimila nagrađenu emisiju, kakvi su bili odjeci u javnosti, podiže li se svijest o siromašnima, o novinarskom radu i emisijama koje uređuje i vodi.
»Moja župljanka iz župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici upoznala me s radom udruge ‘Savao’ koja je služila beskućnicima na zagrebačkim ulicama te mi je proslijedila kontakt predsjednika udruge Zvonka Jambrešića, koji je predložio da dođem k njima na teren. Kako živim u Velikoj Gorici, odlazak sam odgađala jer nisam uspijevala uskladiti radno vrijeme u redakciji s obiteljskim obvezama. Volonteri udruge okupljaju se utorkom i petkom u 20 sati na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Bog je po svojoj providnosti stvorio pravi trenutak za snimanje emisije. Vraćala sam se s roditeljskoga sastanka, pomislila sam kako je to prilika da odem na Glavni kolodvor. Zvonko mi je dan ranije rekao da bi bilo odlično da dođem tu večer jer su pripremali proslavu rođendana tajnika udruge. Nekoliko minuta prije 20 sati kiša je prestala i počela je proslava, koju sam upisala u srce i um, uvijek ću je pamtiti i o njoj sam napravila nagrađenu emisiju. Zahvaljujući pomoći fra Siniše Pucića i predsjednika udruge, snimila sam volontere, ali i osobe s iskustvom siromaštva koje se okupljaju oko njih. Priče korisnika su različite. Volonteri su se prisjetili lijepih priča, mnoge su osobe zbrinute, a uz malu pomoć, mogu se ostvariti kao članovi našega društva«, prepričala je urednica nagrađene emisije, koja ne volontira u udruzi, ali se divi volonterima jer oni daruju svoje vrijeme potrebitima i ne gledaju na njih kao na nekoga manje vrijednoga.
Rekla je da joj mnogo znači što je žiri pozitivno ocijenio emisiju, vodio se okvirnim smjernicama, te je počašćena što je dobila nagradu od žirija sastavljenoga isključivo od osoba s iskustvom siromaštva, te je dodala: »Nagrada nije moja, nje ne bi ni bilo da nije bilo vrijednih i dobrih ljudi koji su uvijek spremni pomoći potrebitima. Svi oni ugradili su se u jednu lijepu priču o dobroti, a dobrota je, kako mi je rekla volonterka udruge, znati prepoznati Isusa u svakom čovjeku. U životu uvijek moramo staviti Boga na prvo mjesto jer onda imamo ljubavi za svoje bližnje, onda su i oni uronjeni u Božju ljubav. Prepustimo se njemu u ruke, pouzdajući se u njegovu pomoć.«
Radila je na HTV-u u redakciji religijske kulture, bila je odgojiteljica u Češkoj, povratkom u Hrvatsku predavala je u školama, a na HKR-u, koji ove godine slavi 24. godišnjicu djelovanja, zaposlena je od početka emitiranja 17. svibnja 1997. Tijekom 24 godine rada uređivala je brojne emisije, a kao urednica redakcije Programa za djecu, ponosna je na dugogodišnje emisije »Priča za laku noć«, »Školski sandučić« i »Pametna pitanja za pametne glave«. Za vrijeme rada na HKR-u uredila je knjigu za djecu s pričama slušatelja »Priče za laku noć«. Autorica je knjige »Dvadeset i peto velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj«, a njezina priča igrokaz »Čavrljanje o sveta tri kralja« uvrštena je u čitanku »Zlatna vrata«.
O dolasku na radio je rekla: »Na HKR sam došla s ciljem naviještanja evanđelja. Htjela sam pomoći i drugim ljudima, ne samo svojim župljanima, da osjete Božju ljubav i dobrotu. Bog stoji iza svega, on sve zna – sve naše muke i patnje, stvorio nas je da si međusobno pomažemo koliko je to u našoj mogućnosti. Naš ravnatelj mons. Fabijan Svalina često zna u šali reći: ‘Valjaš, slugo dobri, uđi u radost Gospodara svoga.’ Prošla sam sve programe – od informativnoga, kulture, vjerskoga i dječjega. Zahvalna sam svomu prvomu uredniku pok. Joži Prudeusu, koji me naučio kako s puno ljubavi raditi svoj posao.« Nagrađena urednica pomaže župniku u uređivanju župnoga listića, a udana je i majka je Nikole i Petra, koje nastoji usmjeriti da idu Božjim putom. Planira pronaći izdavača i objaviti slikovnice s pričama o Isusovu životu iz usta životinjica koje su bile u Kristovoj blizini.
Smatra da ljude treba usmjeriti na dobro, a to nastoji svakodnevno ostvariti novinarskim pozivom. »Naš posao nema smisla ako ne pomažemo drugima, ako ne unesemo mir među ljude – to je naše poslanje. Najviše možemo utjecati na javnost snimajući, govoreći i pišući o pozitivnim primjerima pomoći potrebitima. Bilo bi dobro kad bismo se i mi novinari pridružili akcijama pomoći i izvještavali o njima kao sudionici tih akcija. Sve što radimo, u obitelji, na poslu, odgajajući djecu ili radeći novinarski posao, probajmo začiniti malom dozom ljubavi i uspjeh ne će izostati. Isus nas uči da je ljubav najvažnija. Sv. Pavao je rekao da nam ostaju vjera, ufanje i ljubav, ali najveća je među njima ljubav. Po ljubavi smo spašeni«, zaključila je razgovor nagrađena urednica Kirinić Grubić.
