Osim teorijskoga promicanja katoličkoga socijalnog nauka, razdoblje od početka 20. st. do 1941. obilježeno je brojnim pothvatima na socijalnom polju, u čemu se osobito isticao dr. Vjekoslav Gortan. Svojim je djelovanjem najdosljednije proveo misao zadrugarstva u duhu katoličkoga socijalnog nauka, ali nažalost taj zaslužni katolički socijalni radnik i rodoljub nema u domovini nigdje javnoga spomena bilo kakvim obilježjem.
Vjekoslav Gortan rođen je u Bermu u Istri 7. listopada 1892. Gimnaziju je završio u Pazinu 1912., zatim polazio Zadružnu školu u Ljubljani. Studij prava započeo je 1913. u Beču, a nakon I. svjetskoga rata nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao te doktorirao. Već od 1914. sudjeluje u zadrugarskom pokretu u Istri, kasnije je vodio Gospodarsko društvo i Kreditnu zadrugu u Baderni. Bio je među osnivačima Zadružne sveze, osnovao je i godinama vodio potrošačko-proizvodnu zadrugu Samopomoć, Centralnu seljačku mljekarsku zadrugu i kreditnu zadrugu Hrvatski štediša. Suutemeljitelj je i predsjednik Građevne zadruge radnika i namještenika. Od 1922. osniva zadružne štedionice po Međimurju, zavoljevši ga kao svoju Istru. Godine 1940. postao je ravnatelj Glavnoga saveza hrvatskih privrednih zadruga.
Pokrenuo je »Mljekarski list« 1926., koji i danas izlazi te »Zadružnu svijest« 1930. O zadrugarstvu je pisao popularne članke u katoličkom i zadrugarskom tisku. Bio je član Hrvatskoga katoličkog seniorata, 1925. izabran je za potpredsjednika.
Poznat je po spašavanju »gortanovaca«, istarskih Hrvata boraca protiv talijanske fašističke okupacije Istre. Skupina je, naime, bila osuđena zbog oružanoga zastrašivanja povorke glasača koja je 29. ožujka 1929. krenula u Pazin, kada su nesretnim slučajem ranjena dvojica seljaka, a jedan je poslije umro. Osuđeni su na smrt. Vjekoslav, brat Živka Gortana, sudionika akcije, o tome je preko nuncija obavijestio papu Pija XI., koji se odmah kod vlasti zauzeo za njih. Spašeni su od strijeljanja svi osim Vladimira Gortana. Upornim Vjekoslavovim zauzimanjem ostali su 1938. uvjetno pušteni.
Nakon rata radio je u Privremenom odboru za sređivanje prilika u zadrugarstvu u Hrvatskoj, a bio je i član Upravnoga odbora Glavnoga zadružnog saveza. Umro je 27. srpnja 1966. u Zagrebu.
