Počevši s Uskrsom, kroz cijelo vazmeno vrijeme liturgija kao prvo čitanje predlaže odlomke iz Djela apostolskih koja progovaraju o životu prve Crkve. Za sam Uskrs predviđeno je čitanje odlomka iz Petrova govora rimskomu časniku Korneliju u Cezareji. Bio je to prvi poganin i prvi čovjek koji nije bio pripadnik židovskoga naroda a primio je navještaj o Isusu Kristu i bio je kršten. Danas se svi biblijski znanstvenici slažu da govori koje nalazimo u Djelima apostolskim nisu točni zapisnici onoga što su Petar, Pavao ili drugi doista govorili, nego su primjeri kerigme, to jest primjeri onoga temeljnoga navještaja kršćanske poruke kakvi su se mogli čuti u prvoj Crkvi. Jasno, i pisac Djela apostolskih onaj je isti koji je napisao i Lukino evanđelje, tom navještaju dao svoj osobni pečat koji je odražavao i potrebe Crkve za koju je pisao. Taj navještaj ima nekoliko glavnih točaka. Prva je točka Isusovo javno djelovanje koje završava njegovom smrću na križu zbog Izraelova odbijanja da prihvati ponuđeno spasenje. Druga je točka Kristovo uskrsnuće kao znak božanske potvrde svega što je Isus činio i naučavao nasuprot kasnijim protivnicima kršćanstva. Treća je točka svjedočanstvo koje apostoli daju o svim događajima Isusova života, muke, smrti i uskrsnuća. Tako je kršćanska vjera utemeljena na osobnom svjedočanstvu apostola, a onda i na osobnom svjedočanstvu onih koji su na apostolsku riječ povjerovali.
Evanđeoski odlomak nastavlja s temom svjedočenja. Prema Ivanovu evanđelju, prva osoba koja je na uskrsnu nedjelju krenula prema Isusovu grobu bila je Marija Magdalena. Ipak, Ivan tako slaže svoj izvještaj da prvotno svjedočanstvo čuva za Petra. Stoga Marija Magdalena ne ulazi u grob, nego odmah odlazi »k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio«. Obično se drži da je taj »drugi učenik« sâm evanđelist Ivan, a poneki znanstvenik misli i da pod nazivom ljubljenoga učenika Ivan podrazumijeva svakoga vjernika. Nakon što su primili vijest o praznom grobu Petar i ovaj drugi učenik kreću prema grobu.
Trčanje izriče njihovu ljubav prema Isusu, onu ljubav koju će kasnije Petar triput morati potvrditi. Premda na grob najprije stiže drugi učenik, on dopušta Petru da uđe prvi. Evanđelist opet tako raspoređuje pripovijedanje da Petar bude prvi i najizvrsniji svjedok, ali i onaj koji treba prosuditi o čemu je riječ. U grobu nalaze »povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu«. Sve što je uz Isusa bilo u grobu i dalje je stajalo tu, samo tijela nije bilo. Činjenica da je ubrus bio napose, a ne uz povoje govori da se dogodio neki pokret unutar groba. Nakon Petra u grob ulazi i onaj drugi učenik »i vidje i povjerova«. To je svrha kršćanskoga svjedočenja čiji je prvi uzor Marija Magdalena. Ovaj »drugi učenik« potrčao je na svjedočenje Marijino, želeći i svojim očima provjeriti sadržaj njezina svjedočanstva, premda ni sama Magdalena još nije vjerovala.
Ivan je vidio isto što i Marija, no on je povjerovao. Evanđelist tumači: »Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.« Ivan je povjerovao i postaje svjedok, pa i svoje Evanđelje piše kako bi svjedočio uskrsnu vjeru. Zato će u prvom zaključku njegova Evanđelja i pisati: »Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.« To je smisao Kristova uskrsnuća. Naglašavanje da učenici još nisu upoznali Pisma može značiti da im je kao svjedok bio dovoljan sâm Isus čije su djelovanje pratili od samoga početka. Svjedok je za njega kroz Evanđelje bio i Otac i Pismo i Abraham i Ivan Krstitelj i Isus sâm. Sada je na učenicima da nastave svjedočiti.
Odlomak iz Poslanice Kološanima upozorava kršćane da su i oni »suuskrsli s Kristom«. Izraz »suuskrsnuti« nalazi se samo u dvije srodne poslanice, Efežanima i Kološanima. Prema Poslanici Efežanima, vjernici su, zbog Božje »velike ljubavi«, oživljeni zajedno s Kristom, s njime uskrišeni i posađeni »na nebesima u Kristu Isusu«.
Poslanica Kološanima podsjeća da su vjernici u krštenju »suukopani« s Kristom i skupa s njime »suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.« Riječ je, tako, o otajstvenom sjedinjenju vjernika s Kristom koje se već dogodilo. Glagol synegeiro (suuskrsnuti) uvijek je u prošlom vremenu, pa su oni već suuskrsli s Kristom. Upravo zbog takvoga novoga stanja vjernikâ, oni su upozoreni da već pripadaju drugomu svijetu, onomu nebeskomu, te im je i tražiti ono »što je gore«. Duhovno i skriveno jedinstvo s Kristom uskrslim, već sada, daje sigurnost i buduće proslave.
Živjeti kao kršćanin, biti kršćanin, znači živjeti Uskrs svakoga dana. Današnji blagdan pomaže vjernicima da se sjete tko su, da se sjete da su s Kristom već uskrsnuli i da ih je on već obnovio i proslavio. Današnji blagdan podsjeća vjernike da su ovdje za druge kako bi i drugima pomogli da žive radost novoga života. To svjedočenje počinje od vlastite obitelji opraštanjem, onim malenim znakovima ljubavi, požrtvovnošću za drugoga, životom za drugoga.
