U bogatstvu prirodne ljepote i povijesne baštine u Istri, na putu od Pazina prema Poreču, na petom kilometru s desne strane, podiže se na gori gradić Beram, koji administrativno pripada gradu Pazinu. Njegova povijest i ljepota svjedoče o nemjerljivu kulturnom i prirodnom bogatstvu koje su stanovnici toga kraja stvarali, njegovali i očuvali. Župa Beram pripada Porečko-pulskoj biskupiji i Pazinskomu dekanatu, posvećena je sv. Martinu.
U Bermu su sva događanja i povijest sažeti oko crkava, a vjerničko svjedočanstvo i danas je snažno. Omanjom župom upravlja iskusni pastoralac Mladen Matika, koji je župnik i župe sv. Nikole u Pazinu. Predstavljajući župu u Bermu, rekao je da ondje živi oko 150 obitelji u kojima ima do 450 vjernika. Bude od tri do pet krštenja godišnje i do pet sprovoda. Vjenčanja se brojčano razlikuju od godine do godine, od nijednoga kao što je ove godine do tri vjenčana para. »Narod je povezan sa svojom Crkvom i sa župom, pa tako na nedjeljne mise redovito dolazi desetak posto vjernika«, navodi župnik. »Župljani su povezani s Crkvom i preko sakramenata, pristupaju ispovijedi, pričesti, a i međusobno su solidarni. Često se ispovijedaju i kod franjevaca u Pazinu. Drže do tradicije, koju oplemenjuju živom vjerom.« Župnik Matika navodi da su župnom katehezom obuhvaćeni svi uzrasti, posebno prvopričesnici i krizmanici. Komentirajući socijalnu sliku, župnik kaže da nema siromašnih i gladnih. »Živi se od turizma, vinogradarstva, maslinarstva i poljoprivrede, a susjed susjedu uvijek pomogne ako je nešto potrebno. Koliko je meni poznato, nema socijalnih slučajeva, narod je radišan i solidaran.«
Govoreći o pastoralu, rekao je: »Posebno se slavi sv. Martin, a na razini dekanata prve nedjelju u svibnju hodočasti se na groblje gdje je glasovita crkva sv. Marije na Škrilinama poznata i po freski ‘Ples mrtvaca’.« Premda je brojčano mala, župa Beram vjernički je velika i organizirana je na svim razinama, od župnoga zbora i ministranata do čitača i predmolitelja.
Posljednjih petnaestak godina u župi orgulja Marijan Gortan, nećak glasovitoga svećenika Janka Gortana. Poljoprivrednik je koji ima svoj obrt, a najviše se bavi vinarstvom. Upravo u njegovu kušaonicu vina i istarskih delicija dolaze brojni turisti.
»Budući da je ovo područje prikladno za vinogradarstvo i vinarstvo, i mi smo odlučili obiteljski pokrenuti obrt s proizvodnjom vina, a na to se vežu i drugi istarski proizvodi, pršut, mesni proizvodi i ostalo. Ohrabruje to što se sve više mladih uključuje u poljoprivredu i budi se svijest da se od zemlje može živjeti.« Župni orguljaš Gortan samouki je glazbenik i redovito svira na misama, a zbor okuplja petnaestak stalnih članova.
Župni vijećnik Marino Golob predavač je na Veleučilištu u Rijeci. Napominje da je Beram među prvima imao električnu energiju, vodovod, asfalt. Vijećnik Golob ima troje djece i dvoje unučadi te navodi da je obitelj najveća vrijednost jer na njoj se temelji sve i od nje sve polazi. Komentirajući iseljavanja, rekao je: »Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju normalno je da su se granice otvorile, a oni koji nisu bili vezani za zemlju pošli su tražiti bolju zaradu i lakše poslove. To su promišljanja tih generacija. No val iseljavanja i odlazaka je stao jer su brojni shvatili da se i kod nas može živjeti normalno. Posebno kad je u pitanju agroturizam, mladi vide da ima budućnosti. Jasno, treba se udruživati, jer to je budućnost. Istra je prelijepa i svatko sa svojim proizvodom može pridonijeti ponudi i živjeti ‘na kućnom pragu’ jer današnji turisti ne traže posrednike. Što je manje posrednika između gosta i proizvođača, to je svima veća dobit i svi su sretniji. Sve to olakšavaju i nove tehnologije, nova znanja, nova iskustva, pa danas ne treba nikamo ići, može se solidno živjeti i biti na svom i u svojoj domovini.«
Aktivni župljanin Golob pjeva u župnom zboru, za što kaže da je posebno sretan otkad imaju orgulje u crkvi pa je liturgijsko slavlje puno svečanije. »Trebamo biti ponosni na svoje, čuvati svoje, odgajati mlade da vrjednuju svoju kulturnu i prirodnu baštinu, međusobno se prihvaćaju. Tako možemo naprijed. Vidim velike pomake koji idu u tom pravcu, samo treba poticati mlade da ne odustaju i ne posustaju, nego s vjerom u Boga i povjerenjem u ljude da kroče u budućnost. Naša mala autohtonost kamenčić je u hrvatskom mozaiku i smatram da to treba činiti cijela Hrvatska, čuvati autohtonost, njegovati je, razvijati i oplemenjivati.«
Profesor engleskoga i talijanskoga jezika David Gortan aktivan je u župi, a odgojitelj je u Pazinskom kolegiju. U župi je čitač, a sudjeluje i u župnom pjevačkom zboru. O svom iskustvu kao odgojitelj u Pazinskom kolegiju ističe da je to institucija koja je otvorena svima, daje puno znanja, a i u odgoju se pristupa s kršćanskoga stajališta. »Važno je što učenici donose iz svojih obitelji jer obitelj je polazište, ostalo je samo dogradnja«, kaže profesor Gortan. »Nastojimo pomoći koliko god možemo u odgoju, ali nema toga tko može ispraviti ono što roditelji nisu napravili. Težimo tomu da nadomjestimo ono što je propušteno, usmjerimo mlade ljude, odgajamo ih za kršćanske vrijednosti i duhovnost. Uz sve to, nastojimo im dati znanje, da shvate nove tehnologije, nova postignuća, te da ne budu robovi, nego da se sa svojom osobnošću time koriste na svoju dobrobit i dobrobit društva.«
Odgojitelj Gortan vodi krizmanike u župi Beram. »Budući da je šest, sedam krizmanika, s malom skupinom lako je raditi. Važno je da se uključe u zajednicu, a ne da se udalje kao što je to u brojnim mjestima. To je jako osjetljiva dob i važno im je pomoći, biti im blizak, razumjeti njihove probleme, a onda je lako katehizirati i navijestiti evanđelje.«
Jedna od poznatijih osoba u župi Beram je Sonja Šestan. Umirovljenica, majka troje djece, četvero unučadi, sakristanka je u župi. Ona čuva ključeve crkve sv. Martina i sv. Marije. Među mještanima slovi kao skromna, jednostavna, pristupačna, razgovorljiva i strpljiva.
»Sakristanka sam od 2005. godine i sve što treba za tu službu trudim se napraviti što je bolje moguće. Naše dvije crkve ujedno su umjetničko blago, zaštićeni spomenici kulture, pa ponekad i nije lako. Brojni dolaze svakim danom, traže da im otvorim crkvu sv. Martina ili sv. Marije, pokažem im, ali moram se ponekad i ‘zamjeriti’ jer to su znamenitosti koje ne može netko fotografirati s blicom ili uzeti sebi za pravo što će raditi po crkvi. U crkvi se znaju pravila, u svakoj se instituciji znaju pravila. Posebno naiđem na neugodnosti kad znatiželjnici ne shvaćaju da je to crkva, osobito kad je u pitanju crkva sv. Marije koja je sva u freskama, a svima je interesantna jedinstvena freska ‘Ples mrtvaca’. Uvijek pristupam s oprezom i napomenem unaprijed da smo u smrti svi isti, ali da pripazimo na opomenu i očuvamo je daljnjim naraštajima.«
Sakristanka Šestan u Bermu je rođena, udana i provela cijeli život. Poznaje svaki detalj svojih domicilnih crkava i poput najstručnijih sveučilišnih profesora umjetnosti tumači arhitekturu i bogatu sakralnu umjetnost. »Crkva svete Marije potpuno je oslikana u freskama iz biblijskoga života i jedinstvena je u Europi, a mislim i u svijetu. Znatiželjnike posebno privlači freska ‘Ples mrtvaca’, pogotovo danas u vremenu pandemije. Tu se vidi jasno, čovjek je samo čovjek, ovozemaljski život je prolazan. U smrti su svi jednaki, kraljevi, pape, grofovi, seljaci, žene, muškarci. Na neki način to daje snagu vjere i na to uvijek upozorim. Zanimljivo je da je najviše Francuza među onima koje dolaze pogledati freske. Pretežno dolaze oni u starijim godinama ili intelektualci, ozbiljniji koji shvaćaju umjetničke vrijednosti.«
Ističe da unatoč obvezama sve stigne, a ponekad joj pomognu i župljanke koje se uključe kad je potrebno, posebno u pripremama za određene blagdane. O mladima koji se sve više uključuju i zanimaju zašto je Crkva toliko kroz povijest dala kaže: »Mlade treba oduševiti poviješću, realnošću i nadom.«
U vremenu pandemije »crne kuge« u 14. stoljeću, kad su umrli desetci milijuna Europljana, oslikana je crkva sv. Marije u župi Beram na Škrilinama ili Škriljinah. Šalje poruku i danas da su u smrti svi isti, a snaga vjere nadilazi staleže, nadilazi pandemije, jer vjernik ne sumnja u Boga. Vjeruje mu. Simbolično, u crkvi sv. Marije nalazi se jedinstven europski primjer srednjovjekovnoga slikarstva kojemu je autor Vincent iz Kastva. Crkva je potpuno oslikana scenama iz Marijina i Isusova života. No kako je tada vladala »crna kuga«, naslikana je freska »Ples mrtvaca«. Na toj freski prikazani su svi staleži, s porukom da su u smrti svi isti. Tako sa smrću plešu seljaci, kraljevi, trgovci, kardinali, pa i papa. Poruka je vjerniku da se ne boji smrti jer pandemija je u Božjim rukama, a freska s motivom »Ples mrtvaca« samo je poticaj da pojedinac shvati da je smrt sastavni dio života.
