U svim vremenima postojale su i postoje izbjeglice i svaka je njihova priča na neki način filmska, a kad se kao akteri u tim zbivanjima uključe i glumci, poput britanske filmske glumice Emme Thompson, onda to doslovno postane priča vrijedna filma. Nju je hrvatskoj publici u Večernjem listu donijela Karla Firšt. Njezin je posvojeni sin bio 16-godišnji beskućnik rodom iz Ruande, punoga imena Tindyebwa Agaba Wise, a sada je to muškarac od 34 godine. Tindy, kako ga glumica Thompson i njezin suprug Greg od milja zovu, proživio je pravi pakao u svojoj zemlji Ruandi, a danas je humanitarac koji radi za policiju kako bi pomogao izbjeglicama koje su prošle slična životna iskustva. Ima dvije diplome i govori osam jezika.
Otac mu je preminuo od posljedica AIDS-a kada je imao samo devet godina, a tri godine nakon njegove smrti vojnici su upali u njegovo selo kako bi odveli djecu i pripremili ih za vojsku. Danima su lutali nepoznatim dijelovima zemlje. Tindy je tada posljednji put vidio svoje tri sestre, za koje više nikada nije čuo, ali pretpostavlja da su silovane, a potom ubijene. Kada je napunio 16 godina, napokon je uspio pobjeći iz Ruande. Ukrcao se na let za London, u kojem je tražio azil, ali završio je na ulici, okružen ovisnicima. Spavao je na ulicama britanske prijestolnice… Sudjelovao je na jednoj humanitarnoj večeri na kojoj je bila i glumica Thompson, koja ga je kasnije pozvala na božićnu večeru.
S vremenom je redovito posjećivao obitelj te je dobio i svoju sobu u njihovoj kući. Prvo je dolazio vikendima, potom je ostao nekoliko tjedana, a onda su ga Greg i Emma neformalno posvojili jer imao je dovoljno godina da sam donese svoje pravne odluke. Uselio se u kuću u kojoj su živjeli sa svojom dvogodišnjom kćeri Galom, koja danas ima 21 godinu. Već godinu dana nakon dolaska u London, 2004., Tindy je upisao fakultet, naučio je engleski jezik, a da mu je nova majka glasovita filmska glumica shvatio je tek kad mu je profesorica na satu pustila film o Henriku V. u kojem je glumila. Diplomirao je političke znanosti, a potom i ljudska prava na fakultetu orijentalnih i afričkih studija. Nakon završetka studija Tindy je radio za Ujedinjene narode, kao službenik UN-ova visokoga povjerenstva za izbjeglice, a potom je pokrenuo i vlastitu udrugu kako bi pružio pomoć izbjeglicama i tražiteljima azila u Kairu, a osim u Egiptu radio je i u Burmi, Liberiji i Palestini, čak je pohađao i sveučilište u Iranu. »Svi trebamo obitelj. Vrlo malo ljudi zapravo opisuje taj poseban trenutak kada čovjek osjeti povezanost s nekim iako ga vidi prvi put«, rekla je glumica Thompson u intervjuu kad su je pitali zašto se odlučila na posvajanje. Tindy je prije dvije godine bio prisutan i kada su njegovu majku u Buckinghamskoj palači odlikovali titulom dame. Obitelj i uspomene Tindiyu su najvažniji, kako one koje je zbog rata morao ostaviti u Ruandi tako i njegove nove obitelji koja mu je spasila život u Londonu.
»Sviđaju mi se i Hrvatska i Zagreb, pa tako i ovdašnji način života. Primjerice, puno više mi godi uživati u kavi na terasi nekog kafića nego, onako američki, ući u Starbucks i uzeti kavu za van. Uostalom, ovdje je kava i jeftinija i bolja. Ovdje se ljudi i više druže nego u SAD-u. (…) Ovdje je jako puno ljudi na ulici i puno se pješači, a kod nas se uglavnom voze do odredišta. Što se pak tiče momčadi, mladi smo i približnih godina i odmah smo uspostavili kontakt. Zadovoljstvo mi je ponovo igrati pred publikom. To nam je svima nedostajalo.« Riječi su to Amerikanca Nathana Reuversa kojega je u Večernjem listu Dražen Brajdić opisao kao »najugodnije iznenađenje u poletnoj momčadi Cibone«.
Riječ je o košarkašu koji se u profesionalne vode otisnuo nakon fakulteta financija i investicijskoga bankarstva na američkom Wisconsinu.
Novinaru Večernjaka otkrio je više o sebi. »Najmlađi sam od petero djece. Imam tri starija brata i sestru i svi oni pohađali su Notre Dame, a na tom katoličkom fakultetu studirao je i moj otac, inače uspješan odvjetnik, pa se majka mogla posvetiti podizanju djece. Katolička smo obitelj pa je mojoj majci drago što igram košarku u katoličkoj zemlji poput Hrvatske. Primjećujem da imate jako puno crkava.« Na upit što je znao o Hrvatskoj prije nego što se Cibona pojavila kao opcija, odgovorio je: »Ništa. Stoga sam počeo pretraživati, a to sam nastavio i nakon što sam došao. Štoviše, zajedno s djevojkom Abby, koja je od prvoga dana sa mnom, nastojim obići što više pa smo tako bili i na Plitvičkim jezerima i na moru. Opatija je sjajna, a i Split je jako ‘cool’. Znate, ja sam s američkog Srednjeg zapada, a tamo mi ocean i more nisu ni blizu.« Odrastao je u vrlo hladnoj i snježnoj Minnesoti pa mu zagrebačka zima ne će smetati, zaključio je Brajdić.
