Književnik, urednik, politički komentator, publicist i pravnik Ilija Jakovljević ispisao je za neduga života sve prevrate i patnje hrvatske povijesti prve polovice XX. st. Rođen je 21. listopada 1898. u Mostaru, gdje je pohađao gimnaziju, maturirao u Sarajevu 1917., kada je mobiliziran. Nakon rata upisao je pravo u Zagrebu, 1926. diplomirao, 1929. doktorirao te uskoro otvorio odvjetnički ured. Napustivši Hrvatsku pučku stranku, početkom tridesetih ušao je u HSS i uređivao stranački »Hrvatski dnevnik«. Za Banovine Hrvatske predsjedao je Društvom hrvatskih književnika i bio urednik mjesečnika »Savremenik«. Nakon proglašenja NDH uhićen je 13. listopada 1941. i upućen u logor Staru Gradišku, u kojem je bio do prosinca 1942., o čemu je ostavio svjedočanstva u knjizi »Konclogor na Savi« (1999.) i u pjesmama »Lirika nevremena« (1945.).
U rujnu 1944. pred prijetnjom ponovnoga uhićenja otišao je u partizane, gdje, je, uz ostalo, pisao u »Vjesniku«. Nakon rata, razočaran represijom i ogorčen zločinima pobjednika, vratio se odvjetništvu. No 25. svibnja 1948. uhitila ga je OZNA u sklopu akcije kompromitacije A. Hebranga. Službeno, 28. listopada počinio je samoubojstvo, ali istraživanja daju indicije da je ubijen u zatvoru. Pokopan je na Mirogoju, a 3. studenoga služena je zadušnica u crkvi sv. Marka u Zagrebu.
Pisao je mnogo i raznovrsno u katoličkim listovima »Hrvatskom dnevniku«, »Hrvatskoj prosvjeti«, »Novinama«, u tjedniku »Nedjelji«, u »Luči«, koju je uređivao, kao i »Narodnu politiku« i »Hrvatsku obranu«. Bio je tajnik katoličkoga Kola hrvatskih književnika, angažiran u Hrvatskom orlovskom savezu, prijateljujući s bl. Merzom.
Objavio je i knjige »Studije i feljtoni«, pripovijesti »Zavičaj« i »Hercegovke«, romane »Na raskrsnici« i »U mraku« te pjesničku zbirku »Otrov uspomena«, uvijek tražeći »zakon Božji kao vrhovnu normu«. Njegov intuitivan intelekt prodirao je kroz površine imanencije k obzorjima transcendencije, ostavivši opus koji ima obilježje kršćanske moralne i duhovne fuge.
Godine 2008. Glas Koncila tiskao je knjigu »Katolicizam i humanizam«, koja toga katoličkoga laika neobične i znakovite sudbine predstavlja kao osebujnoga kršćanskoga mislioca. (L)
