Prošle je godine u Vatikanu izdan dokument pod nazivom Novi katehetski direktorij. U njemu se skiciraju nove pastoralne i katehetske smjernice za cijelu Crkvu. Tako se u pogledu kateheze obitelji župna zajednica upućuje na šest oblika kateheze: katehezu za mlade i odrasle koji se pripremaju za brak, katehezu za mlade bračne parove, katehezu za roditelje djece koji traže krštenje svoje djece, katehezu za roditelje čija djeca primaju sakramente kršćanske inicijacije te katehezu bračnih parova i obiteljskih zajednica čija su ciljana grupa bračni parovi.
Kateheza djece i mladih kao sastavni dio kateheze obitelji dijeli se na katehezu djece, predadolescenata, adolescenata i mladih. Dobna skupina kojoj pripadaju mala i predškolska djeca i djetinjstvo smatra se privilegiranom skupinom koja uspostavlja prirodan kontakt s Bogom. Pitanja o stvaranju, Božjem identitetu, postanku zla i dobra pomažu im otvoriti se tajni života i ljubavi. Još je sv. Augustin učio – i to Direktorij naglašava – da se Bog kao učitelj života djeci obraća izravno u njihovoj nutrini. Djetinjstvo, tj. razdoblje prije polaska u školu, specifično je po tome što djeca prihvaćaju religioznu socijalizaciju kroz prvi navještaj i odgojnu dimenziju, pa se vjera u djece budi preko osjećaja povjerenja, besplatnosti, samodarivanja, razvoja svih pozitivnih ljudskih osobina.
U razdoblju nižih razreda osnovne škole, od šeste do desete godine, dijete je osobito upućeno na svjedočanstvo župne zajednice, sudjelovanje u liturgiji, na susret s Božjom riječju u Svetom pismu i ljubav bližnjih. U tom razdoblju započinje proces inicijacije i kateheza inicijacije. Tijekom osnovne škole treba pratiti djecu u rastu u vjeri sa sviješću da se radi o međusobnoj evangelizaciji crkvene zajednice kako bi djeca postala aktivni članovi župne zajednice.
Kateheza mladih u Direktoriju se dijeli na različita razdoblja razvoja kao predadolescencija, adolescencija i mladost. Kateheza predadolescenata obilježena je razvojem identiteta i osobnosti te se smatra prijelaznom fazom u kojoj je potrebno psihičke i emocionalne dimenzije rasta ne zanemariti i voditi do polaganoga, individualnoga oblikovanja osobnosti. U tom se razdoblju razvija nova slika Boga u kojoj je potrebno predstaviti Isusa kao ljubljenoga brata i prijatelja. Tada predadolescenti lakše ulaze u svijet iskustva odraslih pa im treba približavati evanđelje u dinamici odnosa i osjećaja koji se njih tiču. Kateheta treba ozbiljno uzeti u obzir strahove i sumnje kojima je dijete izloženo te se pokazati kao strpljivi pratitelj koji je tu za dijete.
Kateheza adolescenata obuhvaća dob od 14 do 21 godine, a nekada i dulje traje. Adolescenti se nalaze u stalnoj napetosti između ovisnosti i samostalnosti pa se nerijetko osjećaju vrlo neobično i čudno. Njima je potreban kateheta koji će sa strašću odgojitelja otvarati prostore rasta prema samostalnosti adolescenata. Katehezu u toj dobi treba voditi oduševljeni kateheta i crkvena zajednica treba iznaći načine sudjelovanja adolescenata u njezinu poslanju. Snažno obilježje poziva i poslanja karakteristična je nit vodilja te kateheze.
Pastoral i kateheza mladih moraju se više potruditi oko humanističkoga i animatorskoga pristupa, trebaju biti fleksibilniji, pozvati mlade na događaje u kojima će oni imati priliku slaviti, pjevati, čuti konkretna svjedočanstva i doživjeti kao zajednica susret s Bogom. Radi toga i katehezu za mlade treba nanovo redefinirati tim novim pastoralnim stilom.
